Pravo si ovdje ako želiš da VR igre napokon izgledaju i osjećaju se kao “stvarni” svijet, a ne samo kao fora igračka.
Najbolje današnje VR naočale nude visoku rezoluciju (barem oko 2K po oku), osvježenje 90–120 Hz, precizno inside‑out praćenje kontrolera, udoban remen s dobrim balansom težine te što manje kabela.
Kod izbora gledam podršku za PC ili konzolu, kvalitetu ekrana (OLED ili LCD) i bogatu biblioteku igara.
U nastavku ti pokazujem koje konkretne modele to stvarno isporučuju – i za PC, i za PS5, i za potpuno bežično igranje.
| HTC Vive Pro 2 – 99HASW004-00 |  | Vrhunsko PC računalo | Platforma: PC VR (Windows PC kompatibilan sa SteamVR-om) | Primarna uporaba: VR slušalice visoke klase za igranje i simulacije | Razlučivost zaslona (po oku / efektivna): 4896 × 2448 kombinirano (približno 2448 × 2448 po oku, klasa 5K) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| VR naočale s daljinskim upravljačem za telefone i igranje igara |  | Najbolji početnički pametni telefon | Platforma: Mobilni (pametni telefoni s iOS-om/Androidom) | Primarna uporaba: VR gledanje početne razine i ležerno igranje putem telefona | Razlučivost zaslona (po oku / efektivna): Određeno umetnutim pametnim telefonom (podržava zaslone telefona od 4,7 do 7,2″) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| PlayStation VR2 |  | Najbolje za konzolaške igrače | Platforma: Konzola PlayStation 5 (PSVR2) | Primarna uporaba: Sljedeća generacija VR slušalica za PlayStation igranje | Razlučivost zaslona (po oku / efektivna): 2000 × 2040 po oku | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Perp Games MADiSON VR (PSVR2) |  | Odabir za uranjanje u horor | Platforma: Konzola PlayStation 5 (igra za PSVR2) | Primarna uporaba: Psihološki horor VR igra iskustvo | Razlučivost zaslona (po oku / efektivna): Koristi PSVR2-ovu rezoluciju zaslona (2000 × 2040 po oku) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Hubris (PSVR2) |  | Filmsko avanturističko iskustvo | Platforma: Konzola PlayStation 5 (igra za PSVR2) | Primarna uporaba: Narativno vođena znanstvenofantastična akcijska/avanturistička VR igra | Razlučivost zaslona (po oku / efektivna): Koristi razlučivost zaslona PSVR2 (2000 × 2040 po oku) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više pojedinosti o našim najboljim odabirima
HTC Vive Pro 2 – 99HASW004-00
Ako si stvarno zagrijan za high‑end PC VR — sim racing, DCS, Assetto Corsa, Half‑Life: Alyx na max detaljima — HTC Vive Pro 2 (99HASW004-00) je jedan od rijetkih headseta koji ima smisla i 2025.
Prvi put kad sam ga stavio, reakcija je bila: “Aha, ovako bi VR trebao izgledati.”
Rezolucija 4896 × 2448 ne zvuči seksi dok je ne vidiš u kokpitu: instrumenti čitljivi bez naprezanja, kočione točke konačno nisu mutna mrlja. 5K-klasa ovdje nije marketinški trik, stvarno mijenja naviku — manje škiljenja, više uživanja.
Širina prikaza, tih ~120° FOV, daje onaj osjećaj da nisi u šahti, nego u pravom prostoru. A 120 Hz? Kad se zaletiš Nordschleifeom i okreneš glavu u apex, slika ostaje čista, bez onog “razmazanog sapuna” koji ubija imerziju.
IPD podešavaš fizičkim kotačićem. Zvuči banalno, ali ako ti oči bole nakon sat vremena, to postaje najvažnija stvar na headsetu. Meni je jednom bila krivo namještena distanca — dva sata poslije glava kao da me netko stisnuo škripcem.
Što je stvarno dobro
- SteamVR base station tracking — sub‑milimetarska preciznost. Za sim rig s volanom i pedalama, ruke i pogled stoje gdje treba.
- Balansirana težina — s naočalama sam izdržao duga F1 seanse bez da mi okvir urezuje nos.
A gdje zapeče
Ako nemaš već bazne stanice i kontrolere, cijela ekipa (headset + base stationi + kontroleri + jači PC) ode brzo u raspon dobrog mid‑range laptopa u Hrvatskoj.
I još nešto: Vive Pro 2 voli fino podešavanje. Kad ga jednom “naštelaš” na glavi, nagrada je ogromna — ali računaj na malo živciranja prvih dana.
- Platforma:PC VR (Windows PC kompatibilan sa SteamVR-om)
- Primarna uporaba:VR slušalice visoke klase za igranje i simulacije
- Razlučivost zaslona (po oku / efektivna):4896 × 2448 kombinirano (približno 2448 × 2448 po oku, klasa 5K)
- Vrsta sadržaja:Slušalice za hardver samo (bez uključenih igara)
- Audio / Zvučno iskustvo:Integrirani zvuk na ušima; dizajniran za impresivan PC VR zvuk
- Interakcija pokreta:Puno 6DOF praćenje glave; podržava praćene kontrolere (potrebne su SteamVR bazne stanice)
- Dodatna značajka:Kombinirana rezolucija od 5K
- Dodatna značajka:Submilimetarsko SteamVR praćenje
- Dodatna značajka:Ergonomsko pristajanje prikladno za naočale
VR naočale s daljinskim upravljačem za telefone i igranje igara
VR naočale s Bluetooth daljinskim su onaj gadget koji kupiš “za probu”, a onda skužiš da stalno posežeš za njima — za film prije spavanja, kratku pauzu na poslu ili kad želiš pobjeći od gužve u dnevnoj sobi.
U praksi je priča jednostavna: skineš VR aplikaciju ili 3D (left–right) video, staviš mobitel u naočale… i odjednom sjediš u privatnom kinu. Nema pretjerivanja — osjećaj je kao da imaš vlastiti mini IMAX, samo bez kokica po podu.
Radi s većinom iOS i Android modela, od 4,7 do 7,2 inča, znači sve tipično što se danas vrti po Hrvatskoj: iPhone, Samsung Galaxy S, Xiaomi, pa i oni veći “cigli” modeli. Ja sam svoj stari Galaxy već otpisao, ali u ovim naočalama dobio je drugi život.
Ako nosiš naočale, dobra vijest: ne moraš vaditi leće niti se mučiti naslijepo. Možeš ih normalno nositi ispod, a PD i OD podešavanje (razmak zjenica i fokus) fino smanji naprezanje očiju. Prvi put sam pretjerao i gledao skoro sat vremena — oči su me upozorile, pa od tad radim pauze svakih 20 minuta. Tvoj vid će ti biti zahvalan.
Prednosti koje odmah osjetiš
- koristiš mobitel koji već imaš — nema konzole ni PC-a od 800+ €
- Bluetooth daljinski radi kao mali gamepad, miš ili okidač za fotkanje
- super je za putovanja: auto, bus, avion — ubaciš film, staviš slušalice i gotovo
Gdje zapinje
- nije za hardcore gamere koji ciljaju na VR poput PS VR2 ili high-end PC setova
- kvaliteta ovisi o ekranu tvog mobitela i brzini interneta (3D filmovi znaju biti “teški”)
Ako želiš jeftin ulaz u VR svijet bez da prodaš bubreg za opremu, ovakav set je realno — najbezbolniji start.
- Platforma:Mobilni (pametni telefoni s iOS-om/Androidom)
- Primarna uporaba:VR gledanje početne razine i ležerno igranje putem telefona
- Razlučivost zaslona (po oku / efektivna):Određeno umetnutim pametnim telefonom (podržava zaslone telefona od 4,7 do 7,2″)
- Vrsta sadržaja:Hardverska slušalica s Bluetooth daljinskim upravljačem; koristi aplikacije/videozapise koje je moguće preuzeti
- Audio / Zvučno iskustvo:Koristi audio pametnog telefona; uranjajuća 3D reprodukcija filmova/igara
- Interakcija pokreta:Slušalice za 3D pregled; interakcija putem Bluetooth daljinskog upravljača kao miš/igraći kontroler
- Dodatna značajka:Radi s telefonima veličine 4,7–7,2 inča
- Dodatna značajka:Uključen Bluetooth daljinski upravljač
- Dodatna značajka:Podržava kratkovidnost do -6,00
PlayStation VR2
PlayStation VR2 je trenutno najlakša ulaznica u ozbiljni VR za sve koji već imaju PS5. Nema drivera, nema borbe s Windowsom, nema onog “zašto mi ovo više ne radi” nakon updatea. Uštekaš jedan USB‑C u prednji port PlayStationa 5 — i doslovno za minutu si u igri.
Što to konkretno znači?
Rezolucija od 2000 x 2040 po oku zvuči kao brojka za specifikacije, ali u praksi… meniji su čitljivi, tekst u daljini više nije mutna kaša, a detalji na kacigi u Gran Turismu ili sitna slova u Horizonu napokon izgledaju kako treba. Kod starijih VR headseta često sam škiljio; ovdje prvi put nisam imao taj osjećaj “gledam kroz mrežu”.
Prednosti (ono zbog čega se isplati)
- Plug‑and‑play luksuz – ako si ikad podešavao PC VR (SteamVR, driveri, kablovi posvuda), PS VR2 djeluje kao godišnji odmor.
- Integracija s PS5 – brza učitavanja preko SSD‑a, haptički feedback u kontrolerima, 3D audio koji stvarno pomaže da čuješ odakle dolazi neprijatelj.
- Ekskluzive – stvari tipa Horizon Call of the Mountain ili GT7 u VR‑u ne dobiješ nigdje drugdje na taj način.
Nedostaci (ono što će ti možda ići na živce)
Nije sve bajka. Kabal je samo jedan, ali je ipak kabal — ako si navikao na potpuno bežično iskustvo tipa Meta Questa, osjetit ćeš razliku. Library igara je bolji nego na starom PS VR‑u, ali i dalje ponekad hvataš sebe kako gledaš u Store i misliš: “Ok, što sad?”
Ja sam, recimo, prvih tjedan dana igrao kao lud, a onda shvatio da mi stvar skuplja prašinu jer VR traži namjerno vrijeme — to nije “upalim na 10 minuta kao FIFA”.
Ako već imaš PS5 i želiš VR koji izgleda ozbiljno, ali ne želiš slagati PC od 1.500+ € samo za to… PS VR2 je najlogičniji, najmanje bolna opcija.
- Platforma:Konzola PlayStation 5 (PSVR2)
- Primarna uporaba:Sljedeća generacija VR slušalica za PlayStation igranje
- Razlučivost zaslona (po oku / efektivna):2000 × 2040 po oku
- Vrsta sadržaja:Slušalice (prodaju se zasebno, igre nisu uključene)
- Audio / Zvučno iskustvo:Podrška za 3D zvuk putem PS5/PSVR2 (prostorni zvuk za igre)
- Interakcija pokreta:Puno 6DOF praćenje glave i kontrolera (PSVR2 Sense kontroleri)
- Dodatna značajka:Sonyjev prvostranački ekosustav
- Dodatna značajka:Amazon povrati u roku od 30 dana
- Dodatna značajka:ocjena korisnika 4,1 zvjezdice
Perp Games MADiSON VR (PSVR2)
Ako tražiš horor koji PSVR2 stvarno tjera do kraja živaca, MADiSON VR je točno onaj naslov zbog kojeg ćeš kasnije provjeravati hodnik prije nego odeš na WC. Nije “boo” lunapark, nego onaj spori, ljepljivi, psihološki horor koji ti uđe pod kožu.
Igraš kao Luca, budiš se u mračnoj sobi, ruke krvave, glava kaša. Ne znaš što si napravio, ali znaš da nije bilo ništa lijepo. I onda shvatiš da si usred rituala starog desetljećima, dok ti se preko svega nadvija demon MADiSON — kao da si upao usred obiteljske svađe, ali svi su mrtvi i ljuti.
Ključ svega je instant fotoaparat. I to me baš kupilo. Nije tu samo da “škljocneš” za foru. Moraš:
- fotografirati
- pričekati da se fotka razvije “u ruci”
- gledati svaku sjenu, svaki kut
U VR‑u, kad tu fotku moraš fizički podići prema licu, osvjetljenje iza leđa ti šušti, a u ušima škripi daska pod nogama… mozak ti se sam uvjerava da nešto stoji iza tebe. Ja sam par puta doslovno skinuo headset da “provjerim stan”. Glupo, ali radi.
Prednosti
- PSVR2 iskoristi do kraja — haptički feedback u rukama kad razvijaš fotku je brutalan detalj.
- Zvuk — 3D audio ovdje vozi priču; čuješ šapat iza zida, tik-tak sata, korake “negdje dolje”.
- Tempo — nema jurnjave, više je kao šetnja kroz noćni Zagreb kad su tramvaji već stali, a netko ide iza tebe.
Nedostaci
- Ako ne voliš sporije igre i puzzle, znat će te živcirati. Nema waypointa kao u Ubisoft igrama.
- VR horor ovakvog tipa stvarno zna biti previše — ovo nije za “ajmo malo probati PSVR2 s ekipom uz pizzu”.
- Kamera je genijalna, ali ponekad igra baš inzistira da “pogodiš” točan kut, što može frustrirati kad si već nervozan i znojan pod headsetom.
Ako želiš PSVR2 igru koja nije samo tehnički demo, nego ti stvarno testira živce — MADiSON VR je baš taj neugodni mali dragulj.
- Platforma:Konzola PlayStation 5 (igra za PSVR2)
- Primarna uporaba:Psihološki horor VR igra iskustvo
- Razlučivost zaslona (po oku / efektivna):Koristi PSVR2-ovu rezoluciju zaslona (2000 × 2040 po oku)
- Vrsta sadržaja:Samostalna VR igra (MADiSON VR)
- Audio / Zvučno iskustvo:Poboljšani 3D zvuk za horor uranjanje i napetost
- Interakcija pokreta:Kontrole pokreta PSVR2 za korištenje kamere, interakciju s objektima i istraživanje
- Dodatna značajka:Mehanika zagonetke s instant-fotoaparatom
- Dodatna značajka:Psihološki ritualni horor
- Dodatna značajka:Promjenjive zagonetke, ponovno igrive
Hubris (PSVR2)
Ako voliš VR i znanstvenu fantastiku, Hubris na PSVR2 je onaj naslov koji pali ego TV kalibratora u tebi. Nije još jedan “pucaj po svemu što se miče” naslov, više je kao turistička tura po agresivnom svemirskom resortu — samo što te sve tamo želi ubiti.
Krećeš kao regrut početnik, poslan tražiti nestalog agenta na neprijateljskom alien planetu. Priča sama po sebi nije Nobel za književnost, ali služi kao dobra isprika da te baci u vodu, provalije i tvornice punjene čudnim bićima. Doslovno — plivaš, penješ se, skačeš, trčiš, pa tek onda pucaš.
Najveći šok je vizualni. Na PSVR2 sve izgleda nevjerojatno oštro: refleksije na vodi, metal koji izgleda kao da ga možeš dotaknuti, flora koja vrišti “ne diraj me”. Onaj trenutak kad se nagneš preko litice i osjetiš trbuh kako propada… to je to, zato se VR kupuje.
Resurse skupljaš kao prosječni Dalmatinac drva za roštilj — sve što nije zakucano za pod može poslužiti. Od tog otpada onda craftaš oružja i alate, pa polako prelaziš iz „jadnog praktikanta“ u nekog tko se barem zna obraniti.
Prednosti
- fenomenalan osjećaj prisutnosti i prostornih odnosa
- raznolike aktivnosti (plivanje, penjanje, platforming, pucanje), pa se igra ne pretvara u monotonu pucnjavu
- više težina: možeš si složiti „turistički obilazak“ ili ozbiljniji izazov
Nedostaci
- ako ti je fokus isključivo na priči, djelovat će ti malo „tanko“
- crafting zna biti naporan ako ne voliš stalno brljati po resursima
Moj savjet: igraj stojeći, isključi notifikacije na PS5 i pusti si barem sat vremena u komadu. Tek tad Hubris pokaže zube.
- Platforma:Konzola PlayStation 5 (igra za PSVR2)
- Primarna uporaba:Narativno vođena znanstvenofantastična akcijska/avanturistička VR igra
- Razlučivost zaslona (po oku / efektivna):Koristi razlučivost zaslona PSVR2 (2000 × 2040 po oku)
- Vrsta sadržaja:Samostalna VR igra (Hubris)
- Audio / Zvučno iskustvo:Vrhunski dizajn zvuka i epska glazbena podloga
- Interakcija pokreta:Upravljanje pokretom za PSVR2 za trčanje, skakanje, penjanje, plivanje i pucanje
- Dodatna značajka:Nagrađeni VR vizuali
- Dodatna značajka:Cijela kampanjska pustolovina
- Dodatna značajka:Izrada oružja na temelju resursa
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru VR-a
Kada uspoređujete VR naočale, trebali biste pažljivo pogledati osnove koje oblikuju ono što zapravo vidite i osjećate: rezoluciju i jasnoću zaslona, vidno polje te koliko dobro praćenje drži korak bez primjetne latencije. Također biste trebali obratiti pažnju na udobnost i pristajanje—jer ni najoštrija slika ne znači mnogo ako vas naočale počnu boljeti nakon 20 minuta—te na platformu i kompatibilnost, koje određuju koje igre i aplikacije uopće možete pokretati. Razmišljajte o tome kao o usklađivanju naočala ne samo s vašim budžetom, već i s vašim tijelom, vašim PC-jem ili konzolom i vrstama iskustava koja vas najviše uzbuđuju.
Razlučivost i jasnoća zaslona
Rezolucija u VR-u zvuči kao nešto iz letka u shopping centru: 4K, 8K, milijun piksela po oku… ali to ti zapravo ne kaže kakva će slika *stvarno* biti kad navučeš kacigu na glavu.
Prvo, gledaj dvije brojke: ukupnu rezoluciju i rezoluciju po oku. Ova druga je ključna. To ti je razlika između toga da u Beat Saberu vidiš samo šarene blokove ili da u Microsoft Flight Simulatoru možeš pročitati sitne brojeve na instrumentima bez da škiljiš kao da čitaš račun iz pekare.
A onda dolazi onaj dio koji marketing uredno prešuti — leće. Imao sam headset koji je na papiru bio “wow”, ali je pola slike bilo mutno čim skreneš pogled malo u stranu. Rezolucija top, ali “sweet spot” veličine kovanice od 10 centi. Nakon sat vremena igranja doslovno sam vrtio kacigu umjesto očiju… katastrofa.
✅ Prednosti dobre rezolucije
- Nema onog “mrežastog” efekta kao da gledaš kroz komarnik
- HUD, chat u VR Chatu, titlovi u Netflix VR-u — sve čitljivo bez glavobolje
- Daleki neprijatelji u FPS-ovima nisu više mutne fleke
❌ Kad visoka rezolucija postane problem
Ono što ti nitko ne kaže: svaki taj piksel mora netko “pogurati”.
Ako ciljaš 4K po oku, pripremi se da ti i grafička od 700–900 € zapišti.
Frame rate padne, dobiju se trzaji, a u VR-u to nije samo ružno — nego ti bude mučno za deset minuta.
Moj savjet?
Radije uzmi solidnu rezoluciju + dobre leće + stabilnih 90 Hz****, nego brojke za hvalisanje na forumu. Bolje da ti slika bude mrvicu manje oštra, a glava ti ostane hladna i želudac miran.
Vidno polje
Širi FOV je kao širi kut na prozoru stana s pogledom na more — vidiš više, ali ako je staklo loše, sve izgleda mutno. U VR‑u ti je to “staklo” kombinacija rezolucije i leća. Ako FOV raste, a broj piksela ne prati, rubovi počnu “prljati”: tekst se razljeva, linije se gube, a dobiješ onaj poznati “screen‑door” efekt, kao da gledaš kroz mrežicu od komaraca.
Ja sam to najviše skužio na prijelazu s Quest 2 na Pimax s većim FOV‑om. Prvi dojam: “Wow, kino!” Drugi dojam, nakon deset minuta: “Zašto mi je UI na rubovima kašast?” Tek kad sam smanjio FOV u postavkama i podigao render scale u SteamVR‑u, sve se smirilo.
Leće tu rade pola posla. Dobar optički dizajn (asferične ili pancake leće kakve ima recimo Quest 3) fino smanji izobličenja i zamućenje po rubovima. Lošije leće ti rade “ribje oko” efekt: sredina oštra, sve ostalo kao da gledaš kroz bocu pelinkovca.
Prednosti šireg FOV‑a
- veći osjećaj prisutnosti — manje “gledanja kroz tunel”
- bolji periferni vid u igrama tipa simracing ili FPS
- ugodnije dugotrajno korištenje, jer mozak manje “protestira”
Nedostaci koje osjetiš na vlastitoj koži (i grafičkoj)
- treba ti više piksela da slika ostane čista po cijeloj širini
- grafička se više znoji — širi FOV + viša rezolucija = veći load
- ako PC nije bar na nivou RTX 3060/3070 i ekvivalenata, kreću pad FPS‑a i mučnina
Praktično: prije nego jurneš na najširi mogući FOV, provjeri kakav ti je setup. Ponekad je pametnije imati malo uži FOV, ali *kristalno čist* i stabilnih 90–120 FPS, nego široki spektakl koji se pretvori u slideshow.
Praćenje točnosti i latencije
Na kraju se sve svodi na dvije stvari koje ti mogu ili spasiti ili upropastiti VR doživljaj: točnost praćenja i kašnjenje.
Kad je praćenje dobro, ruka ti je “zakucana” u prostoru. Kod ozbiljnih headsetova (tipa Valve Index, HTC Vive Pro, pa i Meta Quest 3 kad ga dobro podesiš) pričamo o preciznosti ispod milimetra. To znači: mač, luk, paintball puška — stoje točno ondje gdje ih držiš, bez onog iritantnog “plivanja” po ekranu. Jednom sam igrao VR s lošim trackingom i doslovno sam “probio” zid koji nije postojao. Mozak ti ne oprosti takve fore.
Druga stvar je kašnjenje. To je ono mikroskopsko vrijeme od tvog pokreta do trenutka kad se slika promijeni. Ciljaj na ispod 20 ms. I ne, ne moraš to mjeriti sam — proizvođači ozbiljnih uređaja to već naglašavaju u specifikacijama, a recenzenti ih redovno raskrinkaju ako lažu.
Kad to spojiš s frekvencijom osvježavanja 90–120 Hz (ili više), dobiješ ono zbog čega ljudi kažu da je sve “instantno”. U praksi: mašeš rukom, u VR-u je točno isto, bez trzaja i povlačenja. Ako ti nakon 15 minuta igre nije muka i ne bole te oči — tracking i latency odradili su svoje.
Prednosti i mane različitih sistema praćenja
Vanjske bazne stanice (SteamVR, Lighthouse):
- Brutalno stabilno praćenje, skoro pa referenca za VR
- Idealno za simulatore, esport, precizne igre
− Instalacija… kablovi, nosači, bušilica ako si perfekcionist
− Nije baš “premjesti i igraj” u drugu prostoriju
Inside‑out kamere (Meta Quest, Pico, Windows MR):
- Nema vanjskih kutija, upališ i igraš u dnevnoj sobi
- Super za putovanja, LAN partyje, ured
− Ako sakriješ ruke iza leđa ili blizu tijela, praćenje zna “puknuti”
− Brzi pokreti oružja ili rekvizita ponekad zaostaju mrvicu
Moj savjet?
Ako radiš full setup doma, voliš simulatore i preciznost — uzmi nešto s baznim stanicama.
Ako ti je važna fleksibilnost i praktičnost, inside‑out je sasvim dovoljno dobar… samo pripazi na osvjetljenje i nemoj očekivati čuda u mračnoj sobi.
Udobnost i pristajanje
Udobnost zvuči dosadno dok prvi put ne skineš headset nakon 15 minuta i shvatiš da te boli vrat, nos i ego. U praksi, upravo ti taj osjećaj na licu i glavi odlučuje hoćeš li VR koristiti “onako usput” ili ćeš odraditi tri sata Half-Life: Alyxa bez pauze.
Kad staviš headset na glavu, ne gledaj odmah rezoluciju i piksele. Prvo testiraj koliko ga možeš *pripitomiti*. Podesive trake (posebno stražnji remen), IPD kotačić (razmak između očiju) i zamjenjive ili pomične dijelove oko lica su ti osnovni “alat za preživljavanje”. Ako slika postane oštra tek kad ti plastika zdrobi nos — nešto nije u redu.
Ja sam jednom tvrdoglavo nosio headset bez fino podešavanja, mislio “ma naviknut ću se”. Nakon pola sata imao sam crvenu crtu preko čela kao da sam nosio kacigu za gradilište, ne VR. Od tada prvo “fit”, tek onda “wow efekt”.
Jedna stvar koju ljudi stalno podcjenjuju je raspodjela mase. Nije isto 650 g koji vuku naprijed (kao stariji WMR headseti) i 650 g raspoređenih sprijeda i straga, kao kod Meta Questa 3 s boljim strapom ili PS VR2. Kad je balans dobar, vrat ti se ne buni ni nakon dulje sessione.
Ako nosiš naočale, nemoj se nadati “bit će ok”. Provjeri:
- ima li dovoljno mjesta za okvir
- debljinu pjene
- postoji li opcija za dioptrijske umetke
- kakva je ventilacija (inače ćeš magliti kao zimi u tramvaju)
Prednosti dobro podešenog headseta
- manje umora vrata i glave
- manje tragova i crvenila na licu
- duže, ugodnije sesije bez glavobolje
Mane lošeg fit-a
- zamućena slika i naprezanje očiju
- brže znojenje i iritacija kože
- headset ti završi na polici — umjesto na glavi.
Platforma i kompatibilnost
Kad si riješio da te headset ne žulja, ne znoji i ne izgleda kao da si stavio aparatić za zube na glavu, sljedeći korak je puno prizemniji: “OK, *s čim se ovo uopće slaže*?”
Za početak, moraš odlučiti gdje će taj VR “živjeti”:
- PC VR (npr. Valve Index, HTC Vive) — najviša kvaliteta, ali i najviše kablova.
- Standalone (Meta Quest 3, Pico 4) — upališ i igraš, bez kompa.
- Konzole (PS VR2 na PS5) — sve ti je uredno, ali si vezan za jedan ekosustav.
Ja sam jednom uzeo headset “na akciji” jer je izgledao brutalno… i pola igara koje sam htio igrati jednostavno *nisu postojale* za tu platformu. Naučio sam na teži način.
—
Hardver: može li tvoj PC to izgurati?
Ako ideš na PC VR, nemoj vjerovati samo službenim “minimum” zahtjevima. Gledaj preporuku. U praksi ti treba nešto tipa:
- GPU u rangu RTX 3060 ili bolje
- 16 GB RAM‑a
- DisplayPort ili HDMI koji stvarno podržava headset, plus USB‑C ili USB‑A kako traži proizvođač
Ako to ignoriraš, dobit ćeš savršen recept za mučninu: trzaje, pad frameratea, osjećaj kao da te netko vozi po staroj cesti preko Velebita.
—
Softver, trgovine i dodaci — skriveni troškovi
Druga stvar: gdje kupuješ igre i aplikacije. SteamVR, Meta store, PlayStation Store… svatko ima svoje ekskluzive. Pazi na sljedeće:
- podržava li headset tvoje već kupljene igre
- ima li normalnu podršku za naše regije i plaćanja u eurima
- postoje li dodaci: dioptrijske leće, zamjenski jastučići, bolji strap, kvalitetniji audio
Jedan dobar savjet: prije kupnje headseta, složi si listu *3–5 igara/aplikacija* koje ćeš sigurno igrati. Ako ih tvoja kombinacija platforme i hardvera ne pokriva — traži dalje.
Kontroleri i interakcija
Kad pogledaš kontroler, ne gledaj ga kao komad plastike, nego kao produžetak ruke. Prvo što trebaš “prebrojati” su ulazi:
koliko ima tipki, analognih stickova, gripova, trigger okidača, eventualno touch površinu ili trackpad.
Razlika između recimo Meta Quest kontrolera i onih od PS VR2 nije samo u obliku. S različitim rasporedom tipki i analognih inputa mijenja se i to *kako* uopće igraš — hoćeš li prirodno “pokazivati” prstom, stiskati šaku za hvatanje predmeta ili fino kontrolirati gas u nekoj VR utrci. Ja sam jednom uzeo jeftiniji no–name kontroler “jer je isti kao original”, i završio tako da umjesto bacanja granate stalno otvaram izbornik. Nakon sat vremena htio sam ga baciti kroz prozor.
Prednosti
Kod boljih kontrolera (tipa Valve Index, PS VR2) dobiješ:
- preciznije triggere s jasnim hodom, pa osjetiš razliku između polu–stiska i full gasa
- grip senzore za hvatanje — kad stisneš ručku, lik u igri *zaista* uzme predmet
- touch površine za geste, swipeanje menija ili brzi odabir oružja
To ti zvuči kao detalj, ali kad jednom osjetiš fino podešavanje snajpera preko analognog okidača, povratka više nema.
Nedostaci
Ono što ljudi često ignoriraju: haptika i baterija. Loša vibracija djeluje kao stari mobitel iz 2005. — zuji, ali ne priča ništa. Dobre haptike (poput DualSensea) mogu ti simulirati trzaj oružja ili škripu kočnice.
Ako kontroler traži nove baterije svaka dva dana ili se puni satima preko nekog čudnog micro USB kabela, ubija se svaki pokušaj dužeg sessiona. Tu se isplati dati 20–30 € više i imati mir, umjesto da svakih par sati vadiš baterije usred boss fighta.
Knjižnica sadržaja i igre
Kad si gotov s biranjem hardvera, dolazi onaj važniji dio: što ćeš tamo *zapravo* igrati.
Prvo baci oko na ekskluzive i “velike” naslove trećih strana. Nije isto imaš li pristup igrama tipa Half‑Life: Alyx, Asgard’s Wrath 2 ili ostaješ na generičkim “bow & arrow simulatorima”. Platforma koja ima jake ekskluzive obično prva dobiva nove AAA VR naslove — to ti je kao kad kino u centru grada dobije premijeru, a lokalno kino u kvartu film dobije tek za tjedan dana.
Bitna je i kvaliteta, ne samo količina. Traži igre koje su rađene kao *izvorni VR*, a ne samo portovi. Znakovi da gledaš ozbiljan naslov:
- puna kampanja (ne tri levela i “vidimo se u DLC‑u”)
- podrška za udobnost (teleport + smooth locomotion, više opcija)
- dobre kritike na SteamVR‑u, Meta Storeu ili PlayStation Storeu
Ja sam jednom kupio headset samo jer je bio na super popustu i završio s katalogom punim kratkih demo igara. Ušteda od 100 € nije vrijedila toga što sam mjesecima vrtio iste tri stvari.
Prednosti jake biblioteke igara
- duže ti je zanimljivo — ne skužiš nakon tjedan dana da si sve vidio
- razni žanrovi: od fitnessa i simova do story igara
- bolja šansa da će developeri dulje podržavati platformu
Potencijalne mane
- ekskluzive te “vežu” za jedan ekosustav
- neki naslovi su skupi (60–70 €), pa moraš birati pametno
Ako voliš društvenu komponentu, gledaj koliko je multiplayer živ: ima li aktivne servere, “persistentne” svjetove poput VRChat ili Rec Rooma, te koliko često izlaze nove igre, DLC‑ovi i sezonski eventi. Ako katalog izgleda mrtvo već sad… bit će još gore za godinu dana.
Često postavljana pitanja
Mogu li VR naočale uzrokovati mučninu i kako je mogu smanjiti?
Da, VR naočale mogu uzrokovati mučninu u pokretu kada oči vide kretanje koje tijelo ne osjeća. Da biste to smanjili, skratite duljinu sesije, prilagodite postavke udobnosti, povećajte broj sličica u sekundi, koristite teleportacijsko kretanje i fokusirajte se na stabilna okruženja.
Trebam li umetke s dioptrijskim lećama ako u VR-u nosim naočale?
Umetci vam strogo gledano nisu nužni, ali obično se isplate. Poboljšavaju jasnoću, udobnost, vidno polje i smanjuju grebanje. Ako vam naočale dobro pristaju i ne dodiruju leće, možete ih preskočiti.
Koliko fizičkog prostora trebam osloboditi za VR igranje u razmjeru sobe?
Trebaš osloboditi barem 2 m x 2 m (otprilike 6,5 ft x 6,5 ft) za VR u punoj veličini prostorije. Ukloni niski namještaj, osiguraj kabele, izbjegavaj stropne ventilatore, označi granice u aplikaciji i ostavi dodatni razmak za široke pokrete rukama.
Mogu li djeca sigurno koristiti VR naočale i postoje li preporučene dobne granice?
Djeci se može dopustiti korištenje VR-a oprezno; većina proizvođača preporučuje dob od 12–13+ godina. Zamislite njihove rastuće oči kao mekani glinamol: oblikujete kratke, nadzirane sesije, izbjegavate zastrašujući sadržaj, pratite pojavu vrtoglavice i prestajete u trenutku kad se pojavi i najmanja nelagoda.
Kako očistiti i dezinficirati VR naočale između različitih korisnika?
Čisti se tako da se uređaj isključi, uklone se prednji dijelovi koji dolaze u dodir s licem i površine prebrišu maramicama natopljenima 70% izopropilnim alkoholom. Nemojte namakati leće; nježno ih prebrišite mikrofibrom. Zamijenite ili operite jastučiće za lice i dezinficirajte trake između korištenja različitih korisnika.
