Prava VR oprema zaista može pretvoriti svaku igru iz “fora tech demoa” u osjećaj da si zašao u drugi svijet.
Za VR koji djeluje stvarno važno je puno više od marke naočala: tražim visoku rezoluciju (najmanje 1832×1920 po oku), visok osvježavajući broj sličica u sekundi (90–120 Hz), precizno 6DoF praćenje, udoban remen, lako podešavanje IPD‑a i dobar zvuk; bežična veza ili dobro riješen kabel dodatno podižu uronjenost.
U nastavku ti pokazujem pet konkretnih sustava i jednu jednostavnu nadogradnju koja često mijenja sve.
| Sony Playstation VR |  | Klasično prilagođeno konzoli | Primarna namjena: Konzolno VR igranje (PS4) | Vrsta praćenja: Praćenje LED dioda putem kamere uz korištenje kamere PlayStation | Prikaz / Vizualni izlaz: 5,7″ OLED, do 1920×1080, do 120 fps | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| HTC Vive Pro 2 – 99HASW004-00 |  | Vrhunsko PC računalo snažnih performansi | Primarna namjena: VR igranje i simulacija visokih performansi na računalima | Vrsta praćenja: SteamVR vanjsko praćenje bazne stanice (submilimetarsko) | Prikaz / Vizualni izlaz: 5K (4896×2448), 120° FOV, 120 Hz | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| PICO 4 Ultra 256 GB – VR i mješovita stvarnost headset |  | Sve-u-jednom samostalni uređaj | Primarna namjena: Samostalni i PC-streamani VR/MR (igre, fitness, produktivnost, prostorni video) | Vrsta praćenja: Praćenje iznutra prema van s podrškom za cijelo tijelo putem dodatnih PICO Motion Trackera | Prikaz / Vizualni izlaz: 4K+ zaslon, mješovita stvarnost s passthroughom i prostorni video | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| KIWI Design sustav za upravljanje kabelima za VR (pakiranje od 6 komada, bijela boja) |  | Osnove za upravljanje kabelima | Primarna namjena: Dodatak za upravljanje kabelima za VR igranje u razmjeru prostorije | Vrsta praćenja: Pasivno usmjeravanje nadzemnog kabela; oslanja se na vlastito praćenje slušalica | Prikaz / Vizualni izlaz: Nema zaslona; upravlja fizičkim kabelom veze koji se koristi za vizualni izlaz | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Sustav za praćenje glave s profesionalnom optičkom infracrvenom tehnologijom |  | Precizno praćenje glave | Primarna namjena: Dodatak za praćenje pokreta glave za PC igre i simulatore | Vrsta praćenja: Optičko infracrveno 6DOF praćenje pokreta glave (jedan vanjski prijemnik) | Prikaz / Vizualni izlaz: Nema zaslona; prevodi pokrete glave u kameru/pogled u igri | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više detalja o našim najboljim odabirima
Sony Playstation VR
Ako već imaš PlayStation 4 i ne da ti se ulaziti u džunglu komponenti, drivera i “jesam li ja ovo dobro složio”, PS VR je zapravo najjednostavniji ulaz u VR kod nas. Uključiš, kalibriraš kameru, navučeš kacigu i vozi.
Sam headset je „stara garda“ (model CUH‑ZVR1), ali još uvijek ugodno iznenađuje. Ekran od 5,7″ OLED-a radi do 120 fps — u prijevodu: kad naglo okreneš glavu u nekoj pucačini, slika ne “puca” i ne vuče se za tobom. Rezolucija s RGB rasporedom piksela drži tekst dovoljno čitljivim da ne škiljiš svaku poruku u igri.
Što ti treba? PS4 (Slim, Pro, sve prolazi), PlayStation Camera je obavezna, a Move kontroleri su “lijepi za imati”, ali ne nužni. Iskreno, pola društva i dalje igra samo s običnim DualShock 4 i sasvim su zadovoljni. Devet LED-ica na kacigi prati kamera, a kašnjenje je dovoljno nisko da nema onog “malo mi je mučno” efekta… osim ako ne pretjeraš s Rollercoaster demima, tu ni tehnologija ne pomaže.
Prednosti (ono zbog čega se isplati)
- jednostavnije i jeftinije od PC VR setupa
- solidan OLED s 120 fps za glatku sliku
- hrpa gotovih naslova na PS Storeu — od Astro Bot do Resident Evil 7 u VR-u
Mane (da ne idealiziramo)
- rezolucija danas već djeluje zrnatije u odnosu na nove VR setove
- treba sve žicama spojiti, što znači više kabela oko TV-a
- ovisan si o PS4 ekosustavu — nema SteamVR, nema modova
Ako ciljaš na “sjednem nakon posla, stavim kacigu i ne filozofiram”, PS VR i dalje ima smisla, pogotovo ako već stoji PS4 ispod TV-a i ne planiraš trošiti stotine eura na gaming PC.
- Primarna namjena:Konzolno VR igranje (PS4)
- Vrsta praćenja:Praćenje LED dioda putem kamere uz korištenje kamere PlayStation
- Prikaz / Vizualni izlaz:5,7″ OLED, do 1920×1080, do 120 fps
- Kompatibilnost platforme:PlayStation 4 (PS4) s PlayStation kamerom
- Uključeni hardver:Slušalice, demo disk, krpica za čišćenje
- Poboljšanja udobnosti / upotrebljivosti:Optimizirana latencija, 3D zvuk, LED diode kamere za stabilno praćenje, korisnički prilagođen dizajn
- Dodatna značajka:3D audio praćenje pokreta glave
- Dodatna značajka:Povlastice za igre PlayStation Plus
- Dodatna značajka:Na latenciju optimiziran VR cjevovod
HTC Vive Pro 2 – 99HASW004-00
HTC‑ov Vive Pro 2 (99HASW004-00) je onaj headset koji preporučiš frendu koji već ima dobar PC, voli se znojiti po sobi s kabelom oko nogu… ali želi sliku kao na 4K monitoru zalijepljenom na oči.
Prvo ono zbog čega je ovaj model “opasan”.
Panel je praktički 5K (4896 × 2448 ukupno), uz 120 Hz i oko 120° FOV‑a. U prijevodu: tekst u Half‑Life: Alyxu čitaš kao na normalnom ekranu, a ne kao da gledaš kroz zavjesu od komaraca. Sitni detalji u simovima, kokpiti u DCS‑u, brojke u Assetto Corsi — sve je čitko, čak i kad se scena trese od akcije.
✅ Što stvarno oduševljava (pros)
Kad ga jednom dobro podesiš, IPD kotačić i balansirana traka na glavi rade posao. Ja sam prvu večer odradio skoro tri sata u Beat Saber maratonu (da, znoj, naravno), a pritisak na licu je bio minimalan.
Plus, SteamVR Tracking 2.0 daje onu “zakucanu” preciznost — submilimetarsku. Ruka ti je tamo gdje je i u stvarnosti, nema lebdenja poput jeftinijih inside‑out headseta.
⚠ Gdje krene komplikacija (cons)
Ovo nije “sjednem na kauč i upalim VR” priča:
- trebaš base statione (1.0 ili 2.0, kompatibilan je s obojima)
- kontroleri se kupuju posebno
- prostor: barem jedna pristojna soba koju ne dijeliš s ormarima iz ’90‑ih
Ako ciljaš na “plug and play” poput Meta Questa 3, ovdje ćeš se više baviti kablovima, driverima i SteamVR postavkama.
Moj savjet?
Ako ti je prioritet PC VR kvaliteta slike za ozbiljne igre, simulatore i dugotrajne sesije, Vive Pro 2 itekako ima smisla. Ako želiš ležerno VR iskustvo za društvo i brze party igre — bolje gledaj nešto samostalno, bez baznih stanica i pol instalacije.
- Primarna namjena:VR igranje i simulacija visokih performansi na računalima
- Vrsta praćenja:SteamVR vanjsko praćenje bazne stanice (submilimetarsko)
- Prikaz / Vizualni izlaz:5K (4896×2448), 120° FOV, 120 Hz
- Kompatibilnost platforme:Windows računalo putem SteamVR-a (DisplayPort + USB)
- Uključeni hardver:HMD, sve‑u‑jednom kabel, povezni okvir, AC adapter, DP adapter, DP kabel, USB kabel, krpica, dokumenti
- Poboljšanja udobnosti / upotrebljivosti:Uravnotežena konstrukcija, podesivo prianjanje, podržava naočale, IPD kotačić, ušni nastavci
- Dodatna značajka:5K submilimetarsko praćenje
- Dodatna značajka:Prikladno pristajanje slušalica za naočale
- Dodatna značajka:Prošireno periferno vidno polje
PICO 4 Ultra 256 GB – VR i mješovita stvarnost slušalice
PICO 4 Ultra 256 GB je tip uređaja koji staviš na glavu “samo da nešto probaš” i skineš ga sat vremena kasnije, sav znojan, jer si odradio pola treninga i dva meča u VR‑u. Nije vezan za PC kabelima, pa više nema onog plesanja oko žica kao s klasičnim PC VR‑om.
Prvo što upada u oči je 4K+ slika. Tek kad uđeš u neki nogometni ili boks naslov vidiš razliku – nema onog mutnog “piksela na travi”, tekst na panelima je čitljiv, a meni osobno to znači: manje naprezanja očiju kad bingam Netflix u VR kinu prije spavanja.
Uz 12 GB RAM‑a sve leti. Skačeš iz fitness aplikacije u neku arkadnu pucačinu, pa onda u streaming bez onog dosadnog “čekaj da se sve učita”.
Ono što mi je baš sjelo su dvije kamere od 32 MP. Snimanje prostornog videa djeluje kao cheat code za sjećanja — snimiš rođendan klinca, kasnije ga gledaš i bukvalno imaš osjećaj kao da opet stojiš u dnevnom boravku. I da, full‑body tracking radi, ali trebaš dodatne PICO Motion Trackere; nije plug‑and‑play iz kutije, to mnogi previdi.
Prednosti
- odličan za “sve u jednom”: igre, mixed reality, filmovi, fitness
- mogućnost streamanja SteamVR i običnih 2D PC igara
- prostorni video koji stvarno ima smisla, a ne samo za pokazivanje susjedu
Nedostaci
- za full‑body treba kupiti dodatne trackere
- ako si osjetljiv na težinu na glavi, probaj ga negdje prije kupnje
Još jedan trik: ako kupuješ u promo razdoblju, odmah nakon raspakiravanja registriraj uređaj i otvori PICO račun. Onda uđeš u Library → Not Installed i u roku 48 sati bi ti se trebao pojaviti besplatni Premier League Player Game Season Pass. DLC se otključava iz same igre — mnogi misle da će stići mail, pa paničare bezveze.
- Primarna namjena:Samostalni i PC-streamani VR/MR (igre, fitness, produktivnost, prostorni video)
- Vrsta praćenja:Praćenje iznutra prema van s podrškom za cijelo tijelo putem dodatnih PICO Motion Trackera
- Prikaz / Vizualni izlaz:4K+ zaslon, mješovita stvarnost s passthroughom i prostorni video
- Kompatibilnost platforme:Samostalna PICO platforma + PC streaming za SteamVR i 2D PC igre
- Uključeni hardver:Slušalice (256 GB), ugrađene kamere; tragači se prodaju zasebno
- Poboljšanja udobnosti / upotrebljivosti:12 GB RAM-a za nesmetani rad s više zadataka, samostalne aplikacije, miješana stvarnost za prirodnu interakciju
- Dodatna značajka:32 MP prostorno snimanje videa
- Dodatna značajka:Praćenje pokreta cijelog tijela
- Dodatna značajka:Samostalno i prijenos s računala
KIWI Design sustav za upravljanje kabelima za VR (pakiranje od 6 komada, bijela boja)
Ako igraš VR s kabelom, znaš onu scenu: sav si u akciji, a onda te nešto povuče za vrat kao da te mačka uhvatila za šiju. To “nešto” je kabel. I to kvari doživljaj više nego što priznajemo.
KIWI Design VR Cable Management System (6‑pack, bijeli) je jedan od rijetkih dodataka koji taj problem stvarno riješi, a ne samo malo uljepša.
Umjesto da ti se kabel vuče po podu, ide gore – po stropu. Zalijepiš samoljeplive kukice (ili, ako ti zidovi to traže, koristiš tiple i vijke), u njih klikneš male retractable “role” i provučeš kabel kroz njih. Gotovo. Odjednom hodaš po sobi bez straha da ćeš stati na kabel, prelomiti ga ili srušiti pola dnevnog boravka.
Dyneema nit se rasteže do nekih 150 cm i onda se nježno vraća natrag, bez trzaja. To znači da kabel ide za tobom, ne protiv tebe. Zvuk? Ispod 30 dB — praktički šaptanje. Kod mene se jedino čuje ventilator od PC‑ja, ove rolice ni ne registriram.
Radi s Questom, Viveom, PSVR‑om, Valve Indexom… ako ima kabel, velika je šansa da paše.
Prednosti
- osjećaj bežičnog VR‑a, a zadržavaš kvalitetu žičane veze
- manje spoticanja, manje natezanja kabela, duži vijek kabela
- montaža doslovno za pauzu između dva meča
Nedostaci
- ako iznajmljuješ stan, možda ćeš radije koristiti samo ljepljive kukice (vijci znaju ostaviti trag)
- treba malo vremena da “podešavaš” razmak i visinu da ti kabel ne dira glavu
Ako puno igraš Beat Saber, Half‑Life: Alyx ili simove s dugim sesijama, ovo je onaj tip dodatka za 20‑30 € koji kasnije uzmeš zdravo za gotovo — dok ne odeš kod nekog bez toga i opet se zapleteš u kabel.
- Primarna namjena:Dodatak za upravljanje kabelima za VR igranje u razmjeru prostorije
- Vrsta praćenja:Pasivno usmjeravanje nadzemnog kabela; oslanja se na vlastito praćenje slušalica
- Prikaz / Vizualni izlaz:Nema zaslona; upravlja fizičkim kabelom veze koji se koristi za vizualni izlaz
- Kompatibilnost platforme:Kompatibilno s više VR platformi (Quest, Rift S, Vive/Pro, PSVR, MR, Index, ostale)
- Uključeni hardver:6 držača za namatanje kabela, 8 samoljepljivih kukica, 7 vijaka i tiplova, imbus ključ, prstenasta kuka, priručnik
- Poboljšanja udobnosti / upotrebljivosti:Tihi (<30 dB) koloturi, silikonski prigušivači, samoodskakajuće Dyneema uže za smanjenje otpora
- Dodatna značajka:Ispod 30 dB rada
- Dodatna značajka:Automatski uvlačivi kabel od 60 inča
- Dodatna značajka:Ljepljivo ili vijčano montažno učvršćivanje
Sustav za praćenje glave s profesionalnom optičkom infracrvenom tehnologijom
Ako si od onih koji u DCS-u traže zadnji piksel na HUD‑u, u Assetto Corsi love apeks “na nos” ili u Tarkovu proviruju iza okvira vrata, onda znaš koliko je iritantno kad kamera kasni pola sekunde. Tu ovakav head tracking s profesionalnom infracrvenom optikom radi razliku — ne “gaming igračka”, nego ozbiljan alat.
U praksi: staviš mali senzor na slušalice ili kapu, upališ softver i sustav ti prati 6 stupnjeva slobode. Ne samo lijevo‑desno, gore‑dolje, nego i svaki nagib, pomak glave naprijed prema nišanu, naginjanje prema retrovizoru… Kao da ti netko zalijepi kameru za nos.
Jednom sam na brzinu testirao jeftin pseudo‑6‑axis tracker. Nakon pola sata u iRacingu, cockpit mi je “plivao” kao da sam na Jadroliniji po jugu. Ovdje je priča drugačija: 51,7° vidnog kuta i oko 9 ms odziva znače da nema onog sitnog drhtanja ni kašnjenja kad radiš brze trzaje glavom.
Kalibracija? Iskreno jednostavna:
- instaliraš driver
- zakvačiš nosač na monitor ili laptop
- u igri F12 za kalibraciju i — gotovo
Prednosti
- Osjećaš kabinu, kokpit ili kabinu bolida, umjesto da “gledaš monitor”.
- Manje naprezanje vrata jer ne moraš raditi ogromne pokrete da bi “zavirili iza krila”.
- Radi fino i navečer, bez brige oko ambijentalnog svjetla — IR odradi svoje.
Mane
- Ako si navikao na statičnu kameru, trebat će ti dan‑dva da ti mozak klikne.
- Jednom kad se navučeš, povratak na igranje bez ovoga djeluje kao da igraš s vezanom desnom rukom.
- Primarna namjena:Dodatak za praćenje pokreta glave za PC igre i simulatore
- Vrsta praćenja:Optičko infracrveno 6DOF praćenje pokreta glave (jedan vanjski prijemnik)
- Prikaz / Vizualni izlaz:Nema zaslona; prevodi pokrete glave u kameru/pogled u igri
- Kompatibilnost platforme:PC igranje (simulatori letenja, utrkivanje, FPS, druge kompatibilne igre)
- Uključeni hardver:Praćenje pokreta glave, nosač, nosač za praćenje, priručnik, upravljački program
- Poboljšanja udobnosti / upotrebljivosti:9 ms odziv, kalibracija jednim gumbom (F12), potpuno 6-osno praćenje za prirodno kretanje glave
- Dodatna značajka:Pravi 6DOF s jednim senzorom
- Dodatna značajka:vrijeme odziva 9 ms
- Dodatna značajka:Jednogumbna F12 kalibracija
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru VR sustava
Kada birate VR sustav, trebate uskladiti sirovu hardversku izvedbu s kvalitetom zaslona i udobnošću, kako bi iskustvo bilo glatko, a ne zamućeno ili takvo da uzrokuje glavobolju. Također je ključno obratiti pozornost na točnost praćenja i latenciju, jer i mala kašnjenja ili podrhtavanje mogu narušiti doživljaj ili vas učiniti blago mučnima. Na kraju, trebali biste provjeriti biblioteku igara i sadržaj, kao i kompatibilnost platforme i uređaja, kako biste bili sigurni da slušalice doista pokreću iskustva koja su vam važna na opremi koju već posjedujete.
Hardverske i izvedbene potrebe
Iako VR na prvi pogled djeluje kao “staviš kacigu i to je to”, ono što se krije ispod plastike odlučuje hoće li ti biti muka nakon 10 minuta ili ćeš odigrati tri sata zaredom i tek onda skužiti koliko je kasno.
Prva stvar koju ljudi podcijene je praćenje pokreta. Ako nemaš 6DOF (praćenje glave i ruku u svim smjerovima) s *malim* kašnjenjem, svaki zamah mačem u Beat Saberu djeluje kao da igraš pod vodom. Ciljaj na sustave s latencijom u jednocifrenim milisekundama — to je onaj osjećaj kad rukom mahneš i odmah to vidiš u VR-u, bez “gumastog” kašnjenja.
Druga priča je računalo ili konzola. Visoka rezolucija i 90–120 Hz zvuk sučelja “daj mi još” tvom GPU‑u. Ako ciljaš nešto tipa Valve Index, Meta Quest 3 (povezan na PC) ili Pico 4, računaj na ozbiljniju grafičku (serija RTX 3060 i gore), pristojan procesor i barem 8–12 GB RAM‑a. Bez toga dobiješ trzaje, a VR i trzaji se ne vole.
Prednosti jačeg hardvera
- glađi pokret, manje mučnine
- više detalja (teksture, sjene, udaljeni objekti)
- veći “wow” efekt kad nekome pokažeš VR prvi put
Minusi (da, postoji kvaka)
- skuplja priča — dobra kartica + headset lako odu preko 800–1000 €
- više kablova, više prilagodbe, više psovanja dok sve ne proradi
Usput, ako ideš na base station sustave (HTC Vive, Valve Index), računaj da ćeš bušiti zidove ili barem kreativno lijepiti nosače. Ja sam jednom zalijepio baznu stanicu na ormar izolir-trakom. Radilo je… dok nije palo usred meča u Half-Life: Alyxu.
Mali savjet za kraj: prije kupnje provjeri koliko ti je stvarno velik prostor za igru. Super hardver ne pomaže ako ti je “room-scale” zapravo 1,5 m između kreveta i stola.
Kvaliteta zaslona i udobnost
Prvo baci pogled na brzinu osvježavanja. Ako vidiš 60 Hz — bježi. To je recept za glavobolju i mučninu nakon pola sata. 90 Hz je donja granica za iole ugodno iskustvo, a tek na 120 Hz (ili više) sve počne izgledati onako “kremasto”: pokreti su glatki, tekst manje titra, a mozak se ne buni toliko.
Jednom sam testirao jedan jeftini headset na 72 Hz… izdržao sam 20 minuta. Oči kao da sam cijeli dan gledao u neispravan projektor u učionici.
Druga bitna stvar — FOV (field of view). Što širi, to manje izgleda kao da gledaš kroz poštanski sandučić.
Negdje oko 100–120°+ već dobiješ onaj osjećaj “stvarno sam u tom prostoru”, s boljom perifernom sviješću. Kod manjih FOV-ova sve izgleda kao da igraš kroz tunel, što brzo postane naporno, pogotovo u bržim igrama ili simulacijama vožnje.
—
✅ Prednosti boljeg osvježavanja i FOV-a
- manja vjerojatnost mučnine i vrtoglavice
- prirodniji pokreti pri okretanju glave
- jači osjećaj prisutnosti, bez “tunelskog” efekta
—
⚠ Ali, bez udobnosti nema dugih sessiona
Na kraju dođemo do najpodcjenjenijeg dijela: udobnosti.
Gledaj:
- podesivi IPD (razmak između zjenica) — ako ti ne paše, slika će biti mutna, a oči umorne
- težina i balans — bolje malo teži, ali dobro izbalansiran, nego lagan koji vuče nos prema dolje
- kvalitetne leće s malo aberacija i antirefleksnim premazom — manje odsjaja, manje “duhova” oko svijetlih objekata
- podrška za naočale ili dioptrijske umetke — ako inače nosiš naočale, bez ovoga ćeš se mučiti
Ja sam tek kad sam prešao na headset s boljim lećama i IPD podešavanjem shvatio koliko sam se prije zapravo naprezao. Tek tad skužiš da VR može biti nešto što nosiš satima, a ne 15 minuta “pa dosta za danas”.
Točnost i kašnjenje praćenja
Ako te zanima ozbiljan VR, tracking ti je pola doživljaja. Sve ispod toga je… pa, lagani vrtuljak za želudac.
Kod 6DoF trackinga ciljaj na submilimetarsku preciznost i refresh od barem 90–120 Hz. To nije nerdovsko cjepidlačenje, nego granica gdje brzi pokreti glave prestaju izgledati kao GIF iz 2008. godine. Kad naglo okreneš glavu, slika se mora “zalijepiti” za tebe bez trzaja i zamućenja — inače ti mozak vrlo brzo javi da nešto ne štima.
Najpouzdaniji sustavi danas rade miks: inercijski senzori (IMU) + optičko praćenje. To ti je kao da voziš po GPS-u, ali još gledaš i prometne znakove — kad jedan fulava, drugi spašava stvar. Taj “sensor fusion” reže drift, smanjuje greške i drži ti položaj glave “zakucan” i nakon duže sesije.
Prednosti
- Fluidni pokreti: u Beat Saber-u ili Asgard’s Wrath 2 svaki zamah rukom prati se bez “preskakanja frameova”.
- Manje mučnine: što je odaziv brži, to ti je mozak mirniji.
- Prirodniji osjećaj prostora: kad se nagneš kroz virtualni prozor, pozicija se mijenja baš kako očekuješ.
Nedostaci i sitne zamke
- Više kamera / base stationa (tipa Valve Lighthouse) znači i više kablova, postavljanja, bušenja zidova… i da, cijena ode gore za par stotina €.
- Zaklanjanje kontrolera je manji problem, ali ne nestaje. Bolje pozicionirani senzori samo smanjuju trenutke kad ti ruka “nestane” jer je iza leđa ili ispod stola — što sam brutalno naučio igrajući VR boks u premalom dnevnom boravku.
Ako kupuješ novi setup 2025., jednostavno pravilo: ako proizvođač jasno navodi visok refresh i dobar “inside‑out” ili bazni tracking, mirniji si. Ako to skrivaju u fusnotama — preskoči.
Knjižnica igara i sadržaj
Možeš imati tracking iz snova, najbolji na svijetu, ali ako nemaš *šta* upaliti kad staviš kacigu na glavu… ode VR ravno na policu, kraj stare PS2.
Kod odabira sustava kreni od najdosadnijeg, ali najbitnijeg pitanja: što realno možeš igrati odmah prvi dan?
Ne gledaj samo broj naslova. Gledaj *kombinaciju*.
Treba ti neka pristojna mješavina:
- par AAA hitova (tipa Half-Life: Alyx, Asgard’s Wrath 2… da imaš “wow, ovo je next-gen” trenutke)
- hrpa indie ludosti koje koštaju 10–20 € i vade te kad imaš pola sata vremena
- bar nekoliko fitness / simulacijskih naslova, ako želiš da VR ne završi kao skupa prašnjava sprava za vježbanje.
Ja sam jednom kupio kacigu jer je “hardver savršen”, a onda sam tri tjedna igrao samo dvije igre. Ostalo je bilo ili loše, ili skupo, ili nedostupno u našoj regiji. Nikad više.
—
Prednosti bogate knjižnice
Najjača stvar su ekskluzive.
One ti u praksi kažu: “Okej, ovdje ćeš ostati godinu–dvije.” Meta ima svoje, PS VR2 svoje, PC VR opet treće.
Još bitnije su *vremenski ograničene ekskluzive* — igra izađe prvo na jednom sustavu, pa tek kasnije drugdje. Ako ti je neki naslov “must play”, to često odluči gdje ćeš potrošiti 400–800 €.
Gledaj i kako kupuješ igre:
- postoji li samo službeni store ili možeš koristiti i treće strane / side-loading
- kakva je politika povrata (tipa 2 sata igranja pa refund)
- što je stvarno dostupno u Hrvatskoj / regiji, bez VPN cirkusa.
—
Mane lošeg content ekosustava
Najgori scenarij? Uđeš u store, sve izgleda super, a onda:
“Not available in your country.”
Tri puta za redom.
Ako voliš co-op, pazi da platforma ima:
- stabilne multiplayer naslove
- nešto mixed-reality sadržaja (party igre na kauču, lokalni co-op, streaming na TV), da prijatelji ne sjede sa strane kao statisti.
Na kraju, hardver se mijenja. Knjižnica i ekosustav su ono zbog čega ćeš se stvarno vraćati u VR — ili ga zauvijek spremiti u ormar.
Kompatibilnost platforme i uređaja
Prvo — zaboravi reklame, gledaj svoj stol. Doslovno.
Trebaš provjeriti što ti stvarno stoji u kući: GPU, portovi, prostor.
Ako igraš na laptopu s RTX 3050 i misliš “ma to će nekako”, neće. VR je proždrljiv. Za ozbiljniji doživljaj ciljaj barem RTX 3060 / RX 6700 XT i gore. I onda dolaze portovi: neki noviji headseti vole DisplayPort, drugi guraju USB‑C Alt Mode. Ako imaš samo HDMI na starijoj grafičkoj, računaj na adaptere, a to je još jedan izvor glavobolje.
Meni se jednom dogodilo da sam kupio headset, a na stolu nisam imao mjesta ni za miš, kamoli za bazne stanice. Na papiru sve super, u praksi — trip over tripod. Ako ideš na sustav s eksternim kamerama ili baznim stanicama (tipa Valve Index), moraš imati zid, police ili stalke gdje ih možeš fiksirati i bar 2 × 2 m “zone preživljavanja”.
Prednosti i mane tracking sustava
Inside‑out tracking (kamere na headsetu):
- Nema dodatnih senzora, manje kablova, manje bušenja zidova
- Brže postavljanje — staviš, kalibriraš, igraš
− Ponekad izgubi kontroler kad ti ruke odu iza leđa
− U slabijem osvjetljenju zna poludjeti
Vanjski tracking (bazne stanice, IR kamere):
+ Kirurška preciznost, odlično za simulacije, Beat Saber fanatike i VRChat akrobate
− Više opreme, više kablova, više psovki kod postavljanja
− Teže prenosivo, nije za “igrat u gostima”
Na kraju, obavezno vidi ekosustav: imaš li pristup SteamVR-u, ili si zaključan na neki vlasnički store. Ponekad ti je važnije možeš li igrati Half-Life: Alyx nego što piše u brošuri o FOV-u. A baci oko i na dodatke — motion trackeri, pristojne slušalice, pa čak i obične kukice za cable‑management mogu ti doslovno spasiti vrat.
Proračun i potencijal nadogradnje
Kad znaš da ti headset stvarno stane u sobu i da ti PC neće umrijeti čim upališ VR, tek onda dolazi onaj dio koji nitko ne voli — matematika. I to ne samo “koliko je sad u dućanu”, nego koliko će te ta igračka pratiti kroz iduće 2–3 godine.
Prvo složi *realan* “full paket”. To znači sve ovo, bez muljanja:
- headset
- bazne stanice ili kamere (ako ih treba)
- kontroleri
- moguće nadogradnje PC‑a ili konzole (GPU, više RAM‑a, jače napajanje)
- sitnice: USB/DisplayPort/optika kabeli, zidni nosači, adapteri
Tu ljudi najčešće fulaju. Kupuju Quest, pa tek onda shvate da im treba bolji Wi‑Fi router za stabilan PC streaming ili dulji USB‑C kabel od 30–40 €. I onda budžet fino ode u vjetar.
Prednosti pametnog budžeta
Ako si složiš sve na papir (ili u Excel, ajmo biti iskreni), dobiješ puno jasniju sliku:
koliko zapravo plaćaš za rezoluciju, refresh (90 Hz vs 120 Hz), preciznost praćenja, udobnost. Ponekad je isplativije dati 200–300 € više za headset koji *neće* tražiti nadogradnju već iduće godine.
Tu upadaju i stalni troškovi:
- igre i DLC‑evi
- pretplate (npr. VR fitness appovi)
- plaćene platforme ili servisi
Kupio sam jednom “jeftin” headset i onda svake dvije plaće davao po 50–60 € na sitnice i nadogradnje. Na kraju sam potrošio više nego da sam odmah uzeo jači model.
Potencijalne mane (ako ne planiraš unaprijed)
Ako ne gledaš unaprijed, dobiješ “mrtvi” sustav: nema firmware updateova, loša podrška za treće strane, nikakav PC streaming. Zato gledaj modularne stvari — da možeš kasnije mijenjati GPU, dodati RAM, osvježiti software.
Tako VR ostane “next‑gen” još par godina, a ne samo jedan hype vikend.
Često postavljana pitanja
Mogu li se VR sustavi sigurno koristiti kod djece i koja se dob preporučuje?
Djeci možete dopustiti korištenje VR-a oprezno; većina proizvođača preporučuje dob od 12–13 godina naviše. Pazite na duljinu sesija, nadzirete sadržaj, osiguravate česte pauze, prestajete ako se pojave naprezanje očiju ili vrtoglavica i uvijek slijedite smjernice specifične za uređaj.
Kako VR naočale utječu na osobe sklone migrenama ili mučnini u pokretu?
Vjerojatno ćete doživjeti pojačane migrene ili mučninu jer VR može naprezati oči, izazvati vizualno-vestibularni sukob i preopteretiti osjetila. Započnite s kraćim sesijama, smanjite svjetlinu, povećajte broj sličica u sekundi, podesite IPD i odmah prestanite ako se pojave simptomi.
Postoje li mogućnosti pristupačnosti za korisnike s ograničenom pokretljivošću ili oštećenjem vida?
Dobivate opcije pristupačnosti: prilagodljive kontrole, načine za sjedenje/stajanje, skretanje u koracima, naraciju, visokokontrastno sučelje i veći tekst. Poput podesivih leća na teleskopu, ti vam alati pomažu oblikovati vlastite dosežne, vidljive virtualne svjetove.
Koji su dugoročni zdravstveni učinci produljenih sesija korištenja virtualne stvarnosti (VR)?
Možete osjetiti naprezanje očiju, glavobolje, mučninu u pokretu, poremećaje spavanja te bol u vratu ili leđima zbog dugih VR sesija. Rizike ćete smanjiti čestim pauzama, prilagodbom pristajanja uređaja, ograničavanjem vremena igranja i praćenjem trajne vrtoglavice ili promjena vida.
Kako mogu pravilno očistiti i dezinficirati VR naočale i dodatke?
VR opremu čistite tako da leće prebrišete mikrofibrom, pjenu i trake dezinficirate maramicama s 70% izopropilnim alkoholom, izbjegavate agresivne kemikalije, sve pustite da se potpuno osuši na zraku, koristite silikonske navlake i nikada ne prskate tekućinu izravno na elektroniku.
