Kad se jednom odlučite za vlastiti bazen, shvatite da to nije samo rupa u dvorištu puna vode. Prolazite kroz lavirint dozvola, projekata, tehničkih rješenja i odluka koje će utjecati na to kako će ta letnja oaza izgledati i funkcionirati idućih dvadeset godina.
Ukopani bazeni do 100 m² u Hrvatskoj ne zahtijevaju građevinsku dozvolu, ali trebaju glavni projekt i prijavu nadležnom odjelu barem 8 dana prije početka radova. Veći ili natkriveni bazeni podliježu regularnoj proceduri dobivanja dozvole. Lokacija, veličina, vrsta konstrukcije i tehnička oprema ključni su čimbenici koji određuju cijenu, trajanje gradnje i dugoročnu zadovoljstvo uporabom bazena.
Kroz ovaj članak razrađeni su praktični koraci, zakonski zahtjevi i tehničke nijanse koje često iznenađuju nove vlasnike, od prvog razgovora s projektantom do trenutka kad se prvi put zaronite u kristalno čistu vodu.
Prvo i vjerojatno ono nanbitnije – Građevinska dozvola i pravila gradnje bazena
Zakon ne voli iznenađenja. Ako planirate ukopani bazen površine do 100 m², dobar je dio posla već riješen, građevinska dozvola nije potrebna. To ne znači da možete iskopati rupu gdje god želite i nazvati to bazenom.
Morate pripremiti glavni projekt. On uključuje tlocrt, presjeke, konstruktivne detalje i plan instalacija. Projekt izrađuje ovlašteni inženjer ili arhitekt. Osam dana prije početka radova potrebno je podnijeti prijavu gradnje nadležnom upravnom odjelu za graditeljstvo.
Važno: bazen mora biti u skladu s prostornim planom vaše općine ili grada. To znači da ne možete postaviti bazen tik uz susjedovu ogradu ako prostorni plan propisuje minimalni razmak od granice. Provjerite dokumentaciju, ozbiljno.
Ako bazen prelazi 100 m² ili planirate natkriveni ili zatvoreni bazen, potrebna je puna građevinska dozvola. Procedura je tada duža, traži dodatne dokumente i može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci.
Kod gradnje kuće najbolje je uključiti bazen u projekt kuće odmah. Tako izbjegavate kasniju papirologiju, a cijeli projekt prolazi istovremeno. Inače, dodavanje bazena naknadno zahtijeva novi projekt i novu prijavu.
Nemojte zaboraviti ni priključke. Ako bazen zahtijeva odvodnju, zagrijavanje ili posebnu instalaciju, sve to mora biti dokumentirano i usklađeno s građevinskim propisima. I da, inspektor može nazvati nekontrolom, tako da držite dokumentaciju pri ruci.
Planiranje bazena: lokacija, orijentacija i uvjeti
Bazen ne smijete postaviti gdje vam se sviđa, ovdje geologija, sunce i privatnost igraju glavnu ulogu.
Sunčanost je prioritet broj jedan. Ako planirate grijanje vode solarnim kolektorima ili samo želite prirodno zagrijavanje, orijentirajte duži rub bazena prema jugu ili jugoistoku. Tako voda prima najviše sunčeve energije tijekom dana. Sjene od kuće, stabala ili susjednih zgrada skraćuju sezonu i dižu troškove grijanja.
Zaštita od vjetra nije tek estetska stvar. Vjetar hladi površinu vode i ubrzava isparavanje. Ako živite na otvorenoj lokaciji, razmislite o živici, staklenom panelu ili pregradbenom zidu. Osim što štiti od vjetra, takva barijera pruža i privatnost.
Blizina instalacija olakšava posao i smanjuje troškove. Što je bazen dalje od priključaka za vodu, struju i odvodnju, to je više kopanja, cijevi i kabela. Idealno je da bazen bude na dohvatu postojeće infrastrukture, ali bez prelaska preko zaštićenih zona.
Teren također utječe na odluku. Ako je dvorište u nagibu, možda će biti potrebna potpornja ili prilagodba iskopa. Kamenito tlo poskupljuje iskop, a visoka razina podzemne vode zahtijeva posebne konstrukcijske mjere i drenaže.
Privatnost nikad nije bila važnija. Ako susjedi imaju direktan pogled na vašu terasu, razmislite o zelenoj barijeri, zasebanoj kućici za presvlačenje ili pergoli. Ljeto u bazenu treba biti opuštajuće, ne reality show za cijelu ulicu.
I još nešto, pristup gradilištu. Ako je potrebna teška mehanizacija (a vjerojatno jest), morate omogućiti prolaz za bager i kamion. Ako to znači rušenje dijela ograde ili privremeno uklanjanje vrtnih ukrasa, planirajte to unaprijed.
Dimenzije i oblik bazena: odabir veličine i dubine
Dimenzije se ne biraju nasumce. One ovise o tome koliko prostora imate, koliko ljudi koristi bazen, i što planirate raditi u njemu.
Najčešće dimenzije privatnih bazena kreću se između 8 i 10 metara duljine te 3 do 5 metara širine. To pruža dovoljno prostora za plivanje, ali ne guta cijelo dvorište. Dubina je najčešće do 1,60 m. Dublja od toga zahtijeva dodatne sigurnosne mjere i povećava količinu vode za grijanje.
Ako volite skakati ili roniti, razmislite o dubini od 2,5 m, ali samo na jednom kraju. Većina ljudi ne plivaju u dubokom dijelu svakodnevno: plitka zona je praktičnija za djecu, igre i opuštanje.
Oblik bazena može biti pravokutan, ovalan, okrugao ili potpuno slobodan. Pravokutni su najučinkovitiji za plivanje i najjednostavniji za gradnju. Organski, zakrivljeni oblici izgledaju prirodnije i uklapaju se u vrtne prostore, ali zahtijevaju više rada (posebno ako gradite betonski bazen).
Za manja dvorišta mini bazeni od 4 × 3 metra mogu biti savršeno rješenje. Ne možete plivati maraton, ali možete se rashladiti, a i održavanje je znatno jednostavnije.
Ne zaboravite na prostor oko bazena. Bazen koji zauzima 90% dvorišta ne ostavlja mjesta za ležaljke, stolove, ili makar jedan ljetni tuš. Ostavite minimalno metar i pol do dva metra sa svih strana za praktičnost i estetiku.
I razmislite o budućnosti. Ako planirate dodati prostor za djecu ili jacuzzi zonu kasnije, rezervirajte taj dio odmah. Naknadno proširivanje često zahtijeva ponovno kopanje, dozvole i hrpu novca.
Sadržaji oko bazena: terasa, okoliš i prateći elementi
Bazen bez terase je kao kava bez šećera, tehnički funkcionalan, ali nešto fali.
Terasa je prvi izbor koji morate napraviti. Možete ići s kamenom (travertin, vapnenac), keramičkim pločicama otpornim na smrzavanje, ili drvenim daskama (jasen, ariš, egzotične vrste poput tikovine). Kamen je dugotrajan, ali leti može biti užasno vruć pod golim stopalima. Keramika pruža kompromis, a drvo daje toplinu i estetiku, ali zahtijeva redovito održavanje.
Svakako postavite vanjski tuš. Ne samo zato što je praktičan za ispiranje prije i nakon kupanja, već i zato što će vam uštedjeti hrpu filtriranja pijeska, krema i ostalih nečistoća.
Prostor za ležaljke nije opcija, to je osnova. Osigurajte barem dva po osobi koja redovito koristi bazen. Dodajte stol, sjenicu ili pergolu za obroke i kavu uz bazen.
Zelenilo je često zanemareno, ali igra ogromnu ulogu. Zasadite mediteranske biljke,lavandu, masline, ili palme ako klima dopušta. Izbjegavajte listopadna stabla koja bacaju lišće direktno u bazen, osim ako volite stalno usisavati.
Rasvjeta nije samo tehničko pitanje: to je atmosfera. LED rasvjeta u bazenu ili oko njega pretvara prostor u noćnu scenu s reklame za luksuzne hotele. Toplo bijela ili plava svjetla stvaraju različite efekte.
Ako imate djece, razmislite o plićoj dječjoj zoni ili odvojenom dječjem bazenu. Sigurnosna ograda je obavezna ako su djeca mala. Netko će možda reći da kvari izgled, ali mirnoća uma to nadoknađuje.
I nemojte zaboraviti prostor za opremu. Pumpe, filteri, kemikalije i alat zahtijevaju tehnički prostor, najčešće u zasebnoj kućici ili podzemnoj prostoriji. Ne želite da vam mehanizacija bučno radi pokraj ležaljki.
Vrste bazena prema konstrukciji
Svaka vrsta bazena ima svoje prednosti, mane i publiku. Izbor ovisi o budžetu, vremenu i tome koliko ste fleksibilni s oblikom i veličinom.
Betonski
Betonski bazeni su najdugovječniji i najprilagodljiviji. Možete ih izgraditi u bilo kojem obliku, veličini i dubini. Ideal su za terene s nagibima ili specifičnim zahtjevima.
Izgradnja betonskog bazena uključuje iskop, postavku armature, betoniranje i hidroizolaciju. To je dugotrajan proces, mogu proći mjeseci od iskopa do prvog kupanja. Ali kad je gotovo, imate konstrukciju koja može trajati desetljećima.
Nedostaci? Cijena je viša od ostalih opcija, a održavanje također košta više jer keramička obloga ili folija s vremenom zahtijevaju obnovu. Ali ako želite vrhunski dizajn i dugotrajnost, beton je pravi izbor.
Montažni
Montažni bazeni su brza i jeftinija alternativa. Dolaze kao gotove čelične ili polimerske konstrukcije koje se postavljaju u iskopanu rupu ili polukopanu u teren.
Prednost je brzina, montaža može biti gotova za nekoliko dana, a cijena je znatno niža od betonskih. Idealni su ako imate ograničen budžet ili želite brzo rješenje.
Mane? Ograničena trajnost. Nakon 10 do 15 godina obično je potrebna zamjena obloge ili cijele konstrukcije. Također, izbor oblika i veličina je limitiran katalogom proizvođača.
Poliesterski
Poliesterski bazeni su gotove školjke od ojačanog poliestra koje se postavljaju u iskopani prostor. Glatka površina otporna je na alge i jednostavna za čišćenje.
Montaža je brza, školjka se može postaviti u roku od nekoliko dana. Ne zahtijevaju hidroizolaciju ili oblaganje, što smanjuje cijenu i vrijeme.
Međutim, imaju ograničenja u veličini i obliku. Dostupne su samo standardne verzije iz kataloga. Ako želite nešto atipično, poliester nije opcija. Također, transport velike školjke do lokacije može biti izazov, posebno ako pristupna cesta nije široka.
Prirodni
Prirodni ili biobazeni su ekološka verzija klasičnog bazena. Umjesto kemikalija, vodu filtriraju biljke i prirodni mikroorganizmi. Prostor je podijeljen na zonu za plivanje i regeneracijsku zonu s biljkama.
Izgledaju nevjerojatno, kao prirodna jezera. Voda je mekana, bez klora i bez iritacija za kožu ili oči. Odlični su za one koji žele održivi, ekološki prihvatljiv način života.
Ali… zahtijevaju više prostora (regeneracijska zona može biti koliko i zona za plivanje), više znanja o održavanju ekosustava, i više strpljenja, biološka ravnoteža treba nekoliko mjeseci da se uspostavi. Nisu jeftiniji od betonskih: često koštaju slično ili više zbog složenosti sustava.
Skimmerski ili preljevni bazen: sustavi filtracije vode
Ovo je odluka koju većina ljudi podcjenjuje dok ne vidi razliku uživo.
Skimmerski bazeni imaju usisnike (skimmere) postavljene na površini vode, obično uz rub. Voda se usisava u filter, čisti, i vraća u bazen kroz mlaznice. To je najčešći i najjeftiniji sustav.
Prednost? Jeftiniji je za gradnju i održavanje. Jednostavnija instalacija, manje opreme. Dovoljan je za privatne bazene umjerene veličine.
Mana? Skimmeri čiste samo površinu vode do određene razine. Ako je nivo vode ispod skimmera (npr. zbog isparavanja), sustav ne radi. Estetski, vidljivi skimmeri i mlaznice mogu ometati dojam.
Preljevni bazeni funkcioniraju drugačije. Voda doseže do samog ruba i prelazi u žlijeb koji okružuje cijeli bazen. Odatle se voda vodi u kompenzacijski bazen, filtrira, i vraća nazad.
Prednost? Bolja cirkulacija i filtracija, cijela površina se konstantno čisti. Estetski, izgled je čistiji, minimalističkiji. Voda izgleda kao da teče preko ruba, što daje efekt beskonačnosti.
Mana? Skuplji je za gradnju, potreban je žlijeb, dodatna oprema i kompenzacijski bazen. Održavanje je složenije, a popravci mogu biti skuplji.
Ako imate budžet i želite vrhunski bazen, preljevni sustav je superioran. Ako tražite praktično, funkcionalno rješenje, skimmerski radi odlično.
Infinity bazen i ostale dizajnerske opcije
Infinity bazen, poznat i kao infinity edge ili vanishing edge, je onaj s rubom preko kojeg voda curi stvarajući vizualni efekt kao da se spaja s horizontom. Najčešće se postavlja na lokacijama s pogledom na more, jezero, dolinu ili planine.
Tehnički, to je varijanta preljevnog bazena gdje jedan ili više rubova dopušta prelivanje vode u sakupljačku kantu ispod. Voda se vraća u bazen putem cirkulacijskog sustava.
Izgledaju nevjerojatno na fotografijama i uživo, ali dolaze s višom cijenom. Zahtijevaju precizan inženjering, kvalitetnu hidroizolaciju, i dodatnu opremu. Održavanje je složenije jer sustav mora biti besprijekoran kako bi efekt radio.
Ako nemate pogled koji opravdava infinity rub, možda nije vrijedno. Ali ako gradite bazen na terasi s pogledom, teško je pronaći bolju opciju.
Ostale dizajnerske mogućnosti uključuju:
- Hidromasaža zona ili integrirani jacuzzi, dodatne mlaznice za masažu i opuštanje.
- Špilje ili tuneli, posebno popularni u većim bazenima ili ako želite avanturistički dojam.
- Slapovi ili fontane, dodaju zvuk tečenja vode i vizualni element.
- Podvodna rasvjeta, LED trake ili reflektori u različitim bojama za atmosferu.
- Podvodne klupe, sjedišta ugrađena u stijenku za opuštanje bez plivanja.
- Beachfront ulaz, postupni ulaz u bazen poput plaže, umjesto stepenica.
Sve to košta, naravno. Ali ako želite da bazen bude više od rupe s vodom, ove opcije transformiraju prostor u luksuznu oazu.
Završna obloga bazen – prednosti i mane opcija
Obloga nije samo estetska, ona određuje trajnost, održavanje i udobnost bazena.
Keramičke pločice su klasična i najdugovječnija opcija. Otporne su na habanje, UV zrake, kemikalije i temperature. Mogu trajati desetljećima bez potrebe za zamjenom.
Prednosti: dugotrajnost, širok izbor boja i tekstura, jednostavno čišćenje. Možete birati između mozaika, velikih pločica ili kombinacije.
Mane: visoka cijena, postavljanje zahtijeva stručnjaka i puno vremena. Ako se pločica pukne, potrebna je zamjena cijelog dijela. Fugiranje zahtijeva održavanje kako se ne bi razvijale alge u spojevima.
Folija je brža i jeftinija alternativa. Dolazi u rolama, postavlja se preko podloge, i varenim spojevima formira vodootpornu membranu.
Prednosti: niža cijena, brza ugradnja (može se završiti za nekoliko dana), širok izbor boja i uzoraka (čak i one koji oponašaju pločice ili kamen). Ne zahtijeva fugiranje.
Mane: kraći vijek trajanja, prosječno 10 do 15 godina. Osjetljiva je na oštre predmete, korijenje i mehaničko oštećenje. Nakon nekog vremena može izblijediti ili postati hrapava.
Gelcoat je završna površina poliesterskih bazena, obložena direktno na školjku.
Prednosti: glatka površina, otporna na alge, estetski ujednačena.
Mane: može biti osjetljiva na UV zrake i kemikalije. S vremenom može požutiti ili izgubiti sjaj. Obnova zahtijeva stručnjaka.
Koji odabrati? Ako tražite trajnost i budžet nije problem, keramika je najbolja. Ako želite brzo i jeftino, folija je solidan izbor. Gelcoat dolazi automatski s poliesterskim bazenima i radi zadatak, ali pratite održavanje.
Bazenska oprema i tehnika: filteri, pumpe, rasvjeta, grijanje
Bazen bez opreme je samo rupа puna vode. Pravi bazen zahtijeva pametno odabran tehnički set koji održava vodu čistom, toplom i sigurnom.
Filteri su srce sustava. Najčešće se koriste pjeskoviti filteri, voda prolazi kroz sloj pijeska koji hvata nečistoće. Jednostavni su, pouzdani i relativno jeftini za održavanje. Nedavno su postali popularni stakleni filteri, gdje se umjesto pijeska koristi mljeveno reciklirano staklo, učinkovitiji su i zahtijevaju manje ispiranja.
Postoje i kartuš filteri (pogodni za male bazene) i DE (diatomaceous earth) filteri koji nude vrhunsku filtraciju, ali zahtijevaju više održavanja.
Pumpe cirkuliraju vodu kroz filter i natrag u bazen. Kapacitet pumpe mora biti usklađen s veličinom bazena, premalena pumpa neće održavati vodu čistom, a prevelika troši struju bez potrebe. Suvremene varijabilne pumpe prilagođavaju snagu prema potrebama, što štedi energiju.
Rasvjeta nije samo za atmosferu, ona je i sigurnosni element. LED rasvjeta je energetski učinkovita, dugotrajna i nudi opcije promjene boja. Možete programirati različite scenarije ovisno o prilikama (mirna večer, zabava, samo osnovne svjetlo).
Grijanje vode produljuje sezonu kupanja, ili omogućava korištenje bazena cijele godine.
Opcije:
- Solarni kolektori: najjeftiniji za rad, ali zahtijevaju dovoljno sunčane površine i ne rade noću ili po oblačnom vremenu.
- Toplinske pumpe: izvlače toplinu iz zraka i prenose je u vodu. Učinkovite su, ali skuplje za nabavu.
- Električni grijači: brzi i pouzdani, ali imaju visoke operativne troškove.
Za automatizaciju dodajte sustave za doziranje kemikalija, senzore kvalitete vode, i daljinsko upravljanje putem aplikacije. Zvuči fancy, ali kad ne morate ručno provjeravati pH razinu svaki dan, cijenite tehnologiju.
I ne zaboravite pokrivač za bazen. Pokrivač smanjuje isparavanje (do 90%), čuva toplinu, štiti od prljavštine i povećava sigurnost. Možete birati između ručnih, automatskih ili solarnih pokrivača.
Faze izgradnje bazena korak po korak
Izgradnja bazena nije nasumičan niz aktivnosti, to je složen proces s jasnim fazama i redoslijedom.
Faza 1: Izrada projekta i dokumentacija
Počinjete s izradom glavnog projekta koji uključuje tlocrt, presjeke, detalje konstrukcije, instalacije i materijale. Projekt izrađuje ovlašteni inženjer ili arhitekt. Zatim podnosite prijavu gradnje ili tražite građevinsku dozvolu (ovisno o veličini i vrsti bazena).
Faza 2: Priprema terena i iskop
Terenski radovi kreću s obilježavanjem lokacije. Bager iskopava rupu prema projektiranim dimenzijama i dubini. Iskop mora biti precizan, svaka greška kasnije košta.
Ako teren ima visoku razinu podzemne vode, potrebna je drenažna instalacija oko bazena. Tlo se poravnava i sabija kako bi bila stabilna podloga.
Faza 3: Izgradnja konstrukcije ili montaža
Za betonske bazene: postavlja se armaturna mreža, oplate, i betoniranje se izvodi u jednom potezu (ili faza po faza za veće bazene). Nakon sušenja betona, nanosi se hidroizolacija.
Za montažne i poliesterske bazene: gotova školjka ili konstrukcija se postavlja u iskopani prostor, povezuje s instalacijama i zasipa oko rubova.
Faza 4: Postavljanje instalacija
Ovo je kritična faza. Postavljaju se cijevi za dovod i odvod vode, elektro instalacija za rasvjetu, filtraciju, pumpe i grijanje. Sve mora biti postavljeno prije završne obloge, jer kasnije ispravke zahtijevaju razbijanje.
Faza 5: Završna obrada i obloga
Za betonske bazene postavlja se keramika, mozaik ili folija. Za poliesterske, provjerava se i dorađuje gelcoat površina. Ova faza zahtijeva pažnju, površina mora biti glatka, fugirana (ako je keramika), i estetski besprijekorna.
Faza 6: Ugradnja opreme
Filteri, pumpe, rasvjeta, grijanje i automatika se povezuju i postavljaju. Tehničar testira sve komponente i osigurava da sustav radi kako treba.
Faza 7: Punjenje i testiranje vode
Bazen se puni vodom (obično iz gradskog vodovoda). Provjerava se razina pH, dodaju kemikalije (klor, regulatori pH), i pokreće filtracija. Prvih nekoliko dana voda se često testira kako bi se uspostavila ravnoteža.
Kada sve radi, možete uskočiti. Ali pametno je pričekati još dan-dva dok voda ne postigne optimalnu kemijsku ravnotežu.
Trajanje gradnje bazena: koliko vremena treba do prvog plivanja?
Ovisi o vrsti bazena i uvjetima na terenu, ali evo što možete očekivati.
Montažni bazeni: najbrža opcija. Sam iskop i montaža mogu biti gotovi za nekoliko dana do tjedan dana. Instalacije i završni radovi dodaju još tjedan-dva. Ukupno: 2 do 3 tjedna od početka do prvog kupanja.
Poliesterski bazeni: slično kao montažni. Postavljanje školjke traje dan-dva, ali potrebno je vrijeme za povezivanje instalacija, punjenje i testiranje. Prosječno: 3 do 4 tjedna.
Betonski bazeni: najduže traju. Betoniranje mora potpuno iscuriti (obično 2 do 4 tjedna), zatim slijedi hidroizolacija, postavljanje obloge, instalacija opreme. Ukupno: 1 do 3 mjeseca, ovisno o složenosti projekta, vremenskim uvjetima i dostupnosti materijala.
Ako gradite preljevni ili infinity bazen, dodajte dodatno vrijeme zbog složenosti instalacija.
Prirodni bazeni mogu trajati slično kao betonski, ali biološka ravnoteža zahtijeva dodatne mjesece da se uspostavi.
Vremenske prilike također utječu. Kiša usporava iskop i betoniranje. Hladnije vrijeme produljuje sušenje betona.
I ne zaboravite na administrativne kašnjenja, dokumente, dozvole, dostupnost izvođača. Uvijek dodajte dodatni mjesec u plan kao buffer. Tako nećete biti razočarani kad projekt potraje duže nego što ste očekivali.
Cijena izgradnje bazena: faktori troškova i očekivanja
Pitanje cijene je uvijek prvo, i odgovor nikad nije jednostavan. Cijena ovisi o vrsti bazena, dimenzijama, opremi, terenu i završnim radovima.
Montažni bazeni su najjeftiniji. Za jednostavan model s osnovnom opremom očekujte od 10.000 do 20.000 €. Veći modeli s boljim materijalima mogu doseći 30.000 €.
Poliesterski bazeni kreću se od 15.000 do 30.000 €, ovisno o veličini školjke, vrsti instalacija i terenu.
Betonski bazeni su najskuplji. Za privatni bazen (8 × 4 m) s keramičkom oblogom, osnovnom opremom i terasom očekujte od 30.000 do 50.000 €. Luksuznije verzije s infinity rubom, hidromasažom, naprednom automatikom i dizajnerskim detaljima mogu preći 100.000 €.
Prirodni bazeni također nisu jeftini, kreću se od 35.000 do 60.000 € zbog složenosti sustava i dodatnog prostora za regeneraciju.
Što podiže cijenu?
- Veličina: veći bazen = više materijala, više rada.
- Teren: kamenito tlo ili visoka razina podzemne vode poskupljuju iskop.
- Oprema: napredne pumpe, solarne kolektore, toplinske pumpe, automatsko doziranje kemikalija, sve košta.
- Završna obloga: keramika je skuplja od folije.
- Terasa i okoliš: kamen, drvo, rasvjeta, tuš, dodaju nekoliko tisuća eura.
- Dizajnerske opcije: infinity rub, slapovi, špilje, integrirana rasvjeta.
Maintenance također treba računati. Godišnji troškovi održavanja (kemikalije, struja, servisi) kreću se od 1.000 do 3.000 €, ovisno o veličini, načinu grijanja i sustavu filtracije.
Ako želite uštedjeti, odaberite montažni ili poliesterski bazen, ograničite dimenzije, izbjegnite ekstravagantne dodatke. Ako želite luksuz, budite spremni platiti cijenu. Ali jednom kad se zaronite u vlastiti bazen usred ljeta, shvatite da je svaki euro bio vrijedan.
