Pisanje novčanih iznosa slovima često se čini kao jednostavan zadatak, ali sitne pogreške mogu imati ozbiljne posljedice u pravnim i financijskim dokumentima. Pravilno ispisivanje iznosa slovima zahtijeva preciznost i poznavanje pravila koja nisu uvijek očita na prvi pogled.
Novčani iznos slovima piše se jasno i nedvosmisleno, bez skraćenica ili dodataka, tako da u potpunosti odgovara brojčanom iznosu i sprječava svaku mogućnost pogrešnog tumačenja.
Svatko tko želi izbjeći nesporazume ili pravne probleme s novčanim transakcijama trebao bi znati ova pravila. Kroz nastavak teksta otvaraju se odgovori na pitanja koja često ostaju neizrečena.
Postavke
Osnovna pravila pisanja novčanih iznosa slovima
Kad je u pitanju pisanje novčanih iznosa slovima, pravila često zvuče kao da su previše jednostavna—ali baš tu leže svi sitni trikovi. Preciznost spašava od nepotrebnih nesporazuma, posebice kod ugovora ili platnih naloga.
Pravila za brojeve do tisuću
Zamislimo scenu: netko ispisuje ček ili sudjeluje na javnom natječaju. Baš tada u prvi plan dolaze brojke do tisuću. Nula se nikada ne piše—iznos 0,00 jednostavno se ostavlja praznim.
Brojevi ispod sto idu povezani: dvadesetpet, sedamdesettri, osamdesetdevet. Po pravilima hrvatske gramatike, brojevi od 21 do 99 pišu se svezano—ako pišete “pedeset jedan”, radije pišite “pedesetjedan”, osim kad formalni dokument nalaže drugačije.
Stotice? Tek tu nastaje razlika: “sto sedamdesetpet” ili “tristotridesettri” (bez crtice, bez razmaka). Zarez ili točka na kraju iznosa nema mjesta—brojke su glasne i jasne bez dodatnih znakova.
Prijedlozi kao što su “kuna”, “euro” ili “cent” dolaze odmah nakon iznosa, sve zajedno, sve malim slovima (osim na početku rečenice). Primjer: tri stotinesedamdeset kuna i trideset pet centi. I zapamtite, nema skraćenica: “kn” ili “eur” ovdje nisu dobrodošle.
Pisanje većih iznosa (tisuće, milijuni)
E sad, kad prelazimo iz okvira tisuću, ne vrijedi više isto pravilo. Iznos tisuću piše se spojeno (“tisuću”), ali već “dva tisuće”, “pet milijuna” ili “šest milijarda” u svakodnevnoj upotrebi traže malo više prostora.
Brojevi veći od tisuću pišu se rastavljeno: tisuću dvjesto pedeset (ne tisućudvjestopedeset) ili dva milijuna četiristo osamdeset tisuća devetsto petnaest. Svaka veličina dolazi u svojem redu, a izbjegava se kombinacija brojki i slova.
Ako pišete “tri milijuna petsto tisuća”, nećete upisati “3 milijuna 500 tisuća”—isključivo slovima, do kraja, bez kraćenja. Ako treba, odvojite ih zarezom samo kod vrlo dugačkih iznosa radi pregleda, ali u službenim dokumentima i to izbjegavajte. Veći iznosi postaju još jasniji kad pridružite cijele jedinice: “dva milijuna sto tisuća kuna”.
Zaista, papir podnosi mnogo, ali pravila traže jasnoću.
Upotreba decimalnog zareza i točke
Ako ste ikada morali upisati iznos poput 1499,99 kuna, možda ste zastali: decimalni zarez ili točka? U hrvatskoj praksi zarez (ne točka!) odvaja cijeli broj od decimalnog dijela: “sto pedeset kuna i trideset pet centi”, što bi brojčano pisalo kao 150,35 €.
Točka se koristi isključivo kod grupiranja tisućica u brojčanom obliku: 2.158,42 kune. U slovima nema grupiranja ni zareza, sve ide jedno za drugim. Kad pišete slovima, decimalni iznos (centi/lipe) uvijek se navodi nakon osnovne valute: četiri tisuće dvjesto trideset sedam kuna i osamdeset devet lipa.
Ako slučajno napišete “četiri tisuće dvjesto i trideset sedam kuna te 89 lipa”, službeno gledano, riskirate da vaša uplatnica završi na dodatnoj provjeri ili da padne na prvoj kontroli. Bitne su nijanse: zarez samo brojčano, slovima pišite sve odvojeno, dosljedno, s jedinicama valute na kraju i decimalnim dijelom uvijek jasno izraženim.
