Prava uredska stolica 2026. nije stvar luksuza, nego manjeg bola u leđima i više koncentracije svaki dan.
Najbolje uredske stolice za 2026. nude podesivi lumbalni oslonac, prozračnu mrežu, naslon za glavu i fino podešavanje visine, nagiba i naslona za ruke.
Topstar Open Point SY Deluxe nudi vrlo dobru podršku po nižoj cijeni, dok modeli poput SONGMICS UOBN055B01 donose širi raspon podešavanja i udobnosti za duži rad.
U nastavku objašnjavam koje točno postavke biram za različite tipove tijela i duljine sjedenja.
Ključne napomene
- Prioritizirajte ergonomske značajke poput prilagodljive lumbalne potpore, naslona u obliku slova S i podesive visine sjedala kako biste smanjili naprezanje tijekom dugih radnih dana.
- Odaberite stolice s prozračnim mrežastim naslonima i jastucima od guste pjene debljine 6–8 cm kako biste održali udobnost i spriječili pregrijavanje.
- Potražite mogućnosti podešavanja naslona za ruke, nagiba naslona (otprilike 95°–135°) te dubine/visine lumbalne potpore za individualno prilagođenu potporu držanju.
- Provjerite pokazatelje izdržljivosti: nosivost do 150 kg, certificirani plinski podizač (klasa 3 ili 4) i sigurnosne standarde poput EN 1335 ili GS.
- Uzmite u obzir korisničke ocjene (oko 4,0+/5) i modele srednjeg cjenovnog ranga poput SONGMICS ili Topstar Open Point SY Deluxe za dobar omjer cijene i kvalitete pri svakodnevnoj 8-satnoj uporabi.
1. SONGMICS ergonomska uredska stolica od mreže s lumbalnom potporom
Ako cijeli dan sjediš za laptopom i navečer ti leđa „pjevaju“ od bolova, ovaj SONGMICS OBN041G01 je onaj tip stolice koji ne izgleda skupo, ali radi posao. Nije „direktorska“ kožna zvijer, više ona pametna, tihog profila — za ljude koji stvarno rade, a ne poziraju na Zoomu.
Leđa prvo: adaptivna lumbalna podrška. To znači da ti naslon ne stoji kao daska, nego se lagano prilagođava kad se nagneš naprijed, nasloniš unatrag, mijenjaš položaj. Ja sam svojevremeno sjedio na onim jeftinim stolicama bez podrške i nakon tri sata Worda imao osjećaj kao da me netko pregazio. Ovdje je razlika stvarno vidljiva nakon radnog tjedna, ne prvih pet minuta.
Sjedalo je punjeno pjenom, oko 8 cm debljine. Nije onaj „kauč u dnevnom“ osjećaj, više kao dobar madrac — dovoljno tvrdo da ne propadaš, ali ti kukovi ne trnu nakon Zoom maratona. Leđa su od dvostruke mreže, pa ne sjediš u vlastitoj sauni kad dođu ljetne vrućine u stanu bez klime.
Dimenzije su 64 x 71,5 x 135 cm, oko 13 kg. Ukratko: srednja veličina. Ako si baš jako visok ili krupan, možda će ti trebati nešto ozbiljnije i skuplje. S druge strane, nasloni za ruke se podižu za 90°, pa stolicu jednostavno gurneš pod stol i oslobodiš pola sobe — spas za male stanove i improvizirane home office kutke.
Ocjena korisnika? 4,1/5 iz 218 recenzija, 15. mjesto među uredskim stolicama. Dovoljno dobro da znaš da nije krš, ali ipak ima onih kojima nešto nije sjelo — obično očekivanja „premium“ osjećaja. Ako ti je bitnije da te leđa ne mrze nego da stolica izgleda kao Audi u dnevnom boravku, ovo je vrlo razuman kompromis.
2. Ergonomska uredska stolica SONGMICS s podesivom lumbalnom podrškom
Ako radiš za stolom po 8–10 sati dnevno, znaš da ti stolica može doslovno spasiti leđa… ili ih dokrajčiti. SONGMICS OBN066BH01 je onaj tip stolice koji ne izgleda “wow” na prvu, ali kad kreneš podešavati, shvatiš da je sve podređeno kičmi i dugom sjedenju.
Dimenzije? Oko 70 x 70 x 130 cm, nosivost 150 kg, težina 15,3 kg. Leđni naslon ide od 95° do 135° — što znači da možeš raditi uspravno, pa se onda nagnuti unatrag kad ti treći Zoom sastanak zaredom počne dizati tlak. Ona S-krivulja naslona stvarno tjera kralježnicu u normalniji položaj, nije samo marketinški trik.
Ono što je meni bilo ključno: možeš dići/spustiti sjedalo za oko 10 cm, lumbalni oslonac ide gore–dolje i naprijed–nazad, naslon za glavu mijenja visinu i kut, a rukonasloni šetaju još kojih 7 cm. Ako ti je jednom namještena stolica “taman”, ne želiš se više vraćati na generičke modele iz open space ureda.
Materijal je mreža + debela pjena. Dakle, nije onaj “šefovski” kožni tron, ali ljeti ne umireš od znoja. Za duge smjene, to je važnije od izgleda.
Ocjena oko 4,1/5 i testirano na statički pritisak od 2.500 lb ulijeva dovoljno povjerenja — nije premium brend za 700–800 €, ali za srednji rang dobiješ poštenu ergonomiju.
Mane? Ako voliš ultra-mekano, ovo će ti biti malo “čvršće”. I da, moraš je sam sastaviti. Računaj 20 minuta i malo psovanja oko vijaka… ali onda si miran godinama.
3. SONGMICS ergonomska uredska stolica od mreže s lumbalnom potporom
Ako ti je leđa već izdao onaj stari stolac iz studentskih dana, ovaj SONGMICS Ergonomic Mesh Office Chair (OBN041L01) je baš onaj “upgrade za odrasle” koji ljudi traže kad počnu ozbiljno raditi od doma.
Dimenzije? 64 × 71,5 × 135 cm, oko 13 kg — znači nije mali, ali još uvijek dovoljno pokretan da ga povučeš od stola kad ti dođe dostava. Na Amazonu visi na ocjeni 4,1/5 iz 200‑tinjak recenzija, što je solidno za stolicu koja ne košta kao pola plaće.
Što je bitno: lumbalni oslonac. Nije samo komad plastike zalijepljen na naslon; lagano se prilagođava kako mijenjaš položaj. Kad se uvučeš prema monitoru pa se onda nagneš unazad na pozivima — leđa nisu svaki put u šoku.
Leđa su u mreži, doslovno: dvostruki mesh propušta zrak, pa se ne “znojiš u stolcu” kao u jeftinoj kožnoj varijanti. Sjedište ima oko 8 cm pjene, taman da ti kukovi ne trnu nakon tri sata Excela ili Figma sesije.
Naslon za glavu ide gore‑dolje i mijenja kut, a rukonasloni se mogu sklopiti za 90°. To je zlato ako radiš za manjim stolom ili guraš stolicu skroz ispod radne plohe da oslobodiš pod za vježbanje, djecu ili samo… manje nereda.
Iskreno: nije to Herman Miller. Nema sofisticirano naginjanje s hrpom “lock” pozicija, samo klasično njihanje. Mreža i pjena nisu onaj “sjeli ste u oblake” osjećaj, ali za tu klasu cijene daje puno ergonomije za normalan novac.
Ako ti treba: pristojna potpora leđima, prozračan naslon, sklopivi rukonasloni i da sve to možeš sam sastaviti za 15–30 minuta — ovo je jako razumna stolica za kućni ured ili mali studio.
4. SONGMICS ergonomska uredska stolica s naslonom za glavu, cappuccino bež
Ako radiš od kuće i nemaš sobu veličine open-space ureda, ovu SONGMICS ergonomsku stolicu u cappuccino bež boji vrijedi ozbiljno pogledati. Nije „šefovska fotelja“ koja pojede pola dnevnog boravka, nego komad koji stane u normalan stan, između radnog stola i, realno, sušila za veš.
Otprilike 71 x 71 cm zauzima na podu, visoka je oko 119 cm, a teži 11,5 kg. Drugim riječima — dovoljno je lagana da je povučeš jednom rukom, ali deklarirana nosivost je 150 kg, pa nema onog neugodnog „hoće li ovo škripnuti?“ osjećaja.
Naslon za leđa je S-oblikovan, otprilike 70 cm, s ugrađenim naslonom za glavu. To znači da ti vrat nije u zraku kad tipkaš pola dana u Excelu. Donji dio ima onaj „riblji rep“ oblik lumbalne podrške koji baš cilja križa — ako si ikad ustao sa stolice ukočen kao daska, znaš koliko to znači.
Jastuk sjedala? Debljine oko 6 cm, pjene gustoće 24 kg/m³. Nije kauč u dnevnom boravku, ali sasvim dovoljno da ti bedra ne utrnu nakon Zoom maratona. Meni je to bio game-changer kad sam shvatio da se nakon tri sata ne dižem kao nakon vožnje do Splita u busu.
Jedna stvar koju ljudi često podcijene: nasloni za ruke. Ovdje se sklope za 90° i stolica jednostavno klizne pod stol. To je spas ako dijeliš radni kutak s partnerom ili radiš iz manjeg stana u novogradnji.
Mana? Nije vodootporna. Kava, vino, juha od jučer — treba reagirati odmah, iako se površina može obrisati. Nema ni napredne finese tipa podešavanja dubine sjedala, ali za kućni ured i normalan budžet, ovo je vrlo razuman kompromis udobnosti, ergonomije i prostora.
5. SONGMICS ergonomska uredska stolica s naslonom za glavu
Ako radiš od kuće i stol ti je doslovno stisnut između radijatora i balkonskih vrata, ovaj SONGMICS OBN088B01 je baš za takve “real life” uvjete, a ne za Instagram urede.
Leđa prvo. Naslon ima ono S–zakrivljenje koje prati kralježnicu, plus fiksni naslon za glavu. Nije hotelski jastuk, ali nakon par sati Zoomova vrat više ne “cvili”. Taj njihov “fishtail” lumbalni dio izgleda malo… čudno, ali stvarno gura donji dio leđa u pravilan položaj. Kod mene je to značilo da me nakon 6–7 sati za kompom manje hvata ono klasično krivljenje nad tipkovnicom.
Dimenzije su mu skromne: 70 x 70 cm, maksimalna visina oko 123 cm, nosivost 150 kg — što je ozbiljnije od većine jeftinih stolaca koje vidiš u lokalnom trgovačkom centru. Sjedalo ima 6 cm pjene visoke gustoće, pa ne sjediš na “dasci” nakon mjesec dana. Posebno je bitno ako puno tipkaš: manje pritiska na bedra, manje mravaca u nogama.
Meni je game-changer bila jedna sitnica: nasloni za ruke se sklope pod 90°. Kad završim s poslom, samo ga gurnem skroz pod stol i soba opet izgleda kao dnevni boravak, a ne mali call centar.
Nije sve idealno. Ocjena oko 4.0/5 znači da je udoban, ali neće ti promijeniti život. Nije vodootporan, pa ako proliješ kavu — trči po krpu odmah. I da, moraš ga sam sastaviti; računaj kojih 30–40 minuta uz YouTube u pozadini.
Za koga je zapravo?
Za nekog tko radi od kuće, ima malo mjesta, želi naslon za glavu i pristojnu ergonomiju, ali ne želi dati pola plaće za Herman Miller. Ako se pronalaziš u toj kombinaciji — vrijedi ga ozbiljno staviti na listu.
6. Topstar uredska okretna stolica Open Point SY Deluxe s naslonima za ruke jedna veličina
Ako radiš u uredu osam sati dnevno (ili malo više, nećemo se lagat), ali nemaš budžet za Herman Miller od 1.000+ €, ovaj Topstar Open Point SY Deluxe je onaj razuman kompromis koji većina ljudi realno traži.
Ovo nije “gaming tron” s LED lampicama, nego stolac koji ispunjava EN 1335 1–3 normu i ima GS certifikat — ukratko, šef ti ga može staviti u ured i mirno spavati jer je “po propisu” za do 8 sati sjedenja. Kad ti jednom inspekcija uleti u firmu, shvatiš koliko ta tri slova mogu značiti.
Meni je najveći plus bila mrežasta naslonska ploha. Ljeti, kad klima jedva diše, ne lijepiš se za naslon kao na onim jeftinim kožnim stolicama. Leđa dišu, majica je manje mokra, a ti se ne osjećaš kao da si upravo završio trening u teretani.
Mehanizam je point-synchronous — u praksi to znači da se sjedalo i naslon pomiču “u paketu”, pa ti kralježnica ne dobije šok svaki put kad se zavaljaš unatrag. Nije fizioterapeut u kutiji, ali je par razina iznad onih krčavih stolaca iz supermarketa za 70 €.
Nasloni za ruke se podešavaju po visini, što spašava ramena ako puno tipkaš. Baza je čelična, plinski podizač djeluje solidno, a kotači koče kad nema opterećenja — manje šanse da ti stolac odleti kad ustaneš naglo na sastanak.
Nije sve bajka. Samo jedna veličina znači da jako niski i jako visoki neće biti oduševljeni. Dizajn? Crna mreža, vrlo “standardni ured”, bez puno estetike.
Ali s ocjenom 4,1/5 iz preko 2.000 recenzija, jasno je: za normalan uredski dan — ovo je onaj “radni konj” koji ti tiho odrađuje posao, bez drame.
7. SONGMICS ergonomska uredska stolica s podesivom lumbalnom potporom
Ako tražiš stolicu koja može pratiti tvoje navike, a ne obrnuto, ova SONGMICS ergonomska s podesivom lumbalnom potporom je ozbiljan kandidat — bez da ulaziš u Herman Miller teritorij cijena.
Ono što je fora: naslon ima S–oblik i naginje se od 95° do 135°. Dakle, možeš biti uspravan dok tipkaš mail iz pakla, pa se onda lagano zavaliti uz knjigu ili Netflix, a da ti se donji dio leđa ne pobuni. Lumbalni dio ide gore‑dolje i naprijed‑nazad, a naslon za glavu šeta po visini i kutu. To ti je praktički “custom made” bez da čekaš tri tjedna isporuku.
Visina sjedala ima raspon od 10 cm, a rukonasloni idu 7 cm gore‑dolje. Nije savršeno (nema pomicanja naprijed‑nazad ni rotacije), ali za većinu kućnih ureda i klasičnih radnih stolova — više nego dovoljno da ne sjediš kao perec.
Konstrukcija… tu je priča dosta ozbiljna. Nosivost do 150 kg, baza testirana na nekih 2.500 funti opterećenja, plus dvostruki sloj prozračne mreže. Ako ti se noge znoje na kožnim stolicama ljeti, ovo je spas. S druge strane, mreža i pjena su čvršće — ako voliš onaj “fotelja u hotel lobbyju” osjećaj, mogla bi ti djelovati malo tvrdo prvih par dana.
Jedna iskrena napomena: slaganje zna potrajati 20–30 minuta. Ako si tip koji ostavi IKEA policu neotvorenu tri mjeseca, možda zamoli nekog da ti ovo složi uz kavu.
Za koga je ovo? Za ljude koji za kompjuterom sjede 6–10 sati dnevno, žele pravu ergonomiju, ali ne žele dati pola plaće za stolicu.
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru uredske stolice
Kada uspoređujete uredske stolice za 2026. godinu, trebali biste pomno obratiti pozornost na osnovne elemente ergonomske potpore, podesivost i dimenzije sjedala, budući da studije dosljedno povezuju te čimbenike sa smanjenom nelagodom i višom produktivnošću. Također je ključno procijeniti materijal i prozračnost, kao i gustoću podstave, jer izravno utječu na nakupljanje topline i dugotrajnu udobnost tijekom produljene uporabe. Na kraju, trebali biste provjeriti nosivost i ocjene izdržljivosti, koje ukazuju na to koliko će pouzdano stolica funkcionirati pod svakodnevnim opterećenjem tijekom više godina.
Osnove ergonomskog potpornog sustava
Većina ljudi bira stolac kao tenisice: gledaju boju, brand, “da izgleda fino na Zoomu”. A ono što ti stvarno mijenja dan je nešto puno prizemnije — leđa koja navečer nisu u plamenu.
Prava vrijednost stolca je dosadna na papiru, ali presudna u praksi. Lumbalna potpora je broj jedan. Ne onaj ukrasni luk u plastici, nego sustav koji ti stvarno drži donji dio leđa u neutralnoj poziciji. Ako to promašiš, nakon 2–3 sata tipkanja počne ono poznato vrpoljenje… i “idem po još jednu kavu” svakih 20 minuta.
Druga stvar koju ljudi podcijene je mrežasta leđa. Ljeti, kad u uredu klima jedva diše, razlika između normalnog mrežastog naslona i punog tapeciranog je kao između lanene košulje i najjeftinijeg poliestera na sniženju. Leđa se manje znoje, manje kliziš po stolcu, koncentracija ti dulje traje.
Kod sjedala gledaj da spužva ima otprilike 6–8 cm debljine. Sve tanje ti se za par mjeseci pretvori u drvenu klupu. Imao sam jednom taj “pametni” minimalizam — nakon pola godine sjedio sam praktički na metalnom okviru.
Naslon koji se naginje otprilike 95° do 135° je zlato. Kad možeš mijenjati kut tijekom dana, noge manje trnu, a glava ti nije stalno gurnuta prema ekranu kao kornjača.
I još jedan detalj koji spašava ramena: podesivi ili sklopivi rukonasloni. Trebaju ti dovoljno visoko da podupru podlaktice dok tipkaš, ali da ih možeš spustiti ili sklopiti kad guraš stolac pod stol — pogotovo u malim stanovima.
Kad gledaš kandidate, ovo nemoj tretirati kao “luksuzne dodatke”. Stolci bez prave lumbalne podrške ili s pretankom spužvom gotovo uvijek završe istim scenarijem: kraće možeš sjediti, češće radiš mikro-pauze i puno prije počneš brojati minute do kraja radnog vremena.
Prilagodljivost i prilagođavanje
Prava istina? Stolac ti ili spašava leđa… ili ti ih polako uništava. Nema sredine.
Kad biraš, kreni od najosnovnijeg: visina sjedala. Ako hod podešavanja nije barem oko 10 cm, uvijek ćeš ili gurati koljena pod stol ili dizati ramena kao da sviraš violinu. Dobar raspon znači da stolac prilagođavaš i stolu i svojoj građi — ne obrnuto.
S naslonima za ruke sam se već jednom gadno zeznuo. Uzeo sam lijep, “direktorski”, ruke fiksne. Rezultat? Nakon mjesec dana tipkanja na laptopu, rame mi je brujalo kao tramvaj. Traži naslone koji idu gore–dolje barem do nekih 7 cm, a idealno i naprijed–nazad. Razlika se najviše osjeti kad pišeš po 3–4 sata u komadu.
Naslon za leđa — tu se vidi koliko je stolac ozbiljan. Kut podešavanja otprilike od 95° do 135° ti omogućuje da budeš uspravan kad radiš s tablicama, a lagano zavaljen kad čitaš izvještaje ili gledaš prezentaciju. Ako je raspon uzak, završit ćeš u onom “polu-krut, polu-zavaljen” položaju koji nikome ne paše.
Lumbalna potpora je posebna priča. Ako se ne može podešavati po visini i “dubini”, imat ćeš ili pritisak na krivom mjestu ili nikakvu podršku. Ja sam si jednom uzeo model bez toga jer je bio “akcija -30 €”. Dvije fizioterapije kasnije, ta ušteda je nestala.
Zato gledaj stolac kao alat, ne kao komad namještaja. Ako ti omogućuje njihanje ili lagani nagib, tjera te da se mičeš, a to je ono što ti kralježnica zapravo traži — ne savršeno držanje, nego redovitu promjenu položaja.
Materijal i prozračnost
Kad jednom podesiš visinu, naslon i sve te finese, ostane još ona “dosadna” tema koju svi preskaču — na čemu zapravo sjediš svaki dan. Šest, sedam, osam sati. To ti je kao madrac: ako fulaniš materijal, nema tog ergonomskog čuda koje će te spasiti.
Mesh (mrežasti) nasloni i sjedala nisu tu zato da stolica izgleda “techy”, nego da ti leđa ne prokuhaju. Zrak cirkulira, koža ostaje hladnija, a majica se ne lijepi za tebe nakon trećeg Zoom poziva. U prevodu: manje se mrdaš, manje te živcira vlastita stolica, fokus ne bježi svakih pet minuta.
Ja sam jednom uzeo stolicu s “premium” debelom pjenom jer je djelovala mekano ko hotelski krevet. Prvi tjedan—super. Drugi tjedan—znojna leđa, osjećaj kao da si zapeo u kauču iz 90-ih. Pjena je bila previše zatvorena, bez zraka, brzo se spljoštila i počela pritiskati kosti.
Ako već ideš na pjenu, traži da je gustoća ozbiljna, a sloj oko 6–8 cm. Takva pjena ne proguta te skroz, nego ravnomjerno rasporedi težinu i ipak pušta da zrak prolazi. Kod mreže gledaj da je napeta i kvalitetna, da se ne razvuče nakon par mjeseci kao jeftina kupaće gaće.
Trend za 2026.? Sve više stolica kombinira mesh naslon s pjenastim sjedalom – tipa Herman Miller, Steelcase i njihove jeftinije kopije koje iskaču po webshopovima. Poanta: manje pregrijavanja, manje umora, glava ti ostaje bistrija do kraja radnog dana.
Ako već daješ par stotina € za stolicu, stvarno je šteta da te — doslovno — skuhaju u njoj.
Veličina sjedala i podstava
Većina ljudi prvo gleda naslon, boju, “ide li uz stol”… a ono što im kasnije doslovno sjeda na živce je sasvim nešto drugo: gola matematika sjedala.
Kreni od dubine. Ako sjedalo ide ispod koljena, gotov si — počet ćeš kliziti naprijed, pa leđa stradaju prva. Zdrava zona ti je oko 15–20 inča (otprilike 38–51 cm): bedra fino naslonjena, koljena slobodna, stopala ravno na podu. Ja sam jednom uzeo stolicu “na oko”, bez metra… nakon sat vremena za laptopom, svaki put sam se morao namještati kao u low budget avionu.
Širina je drugi tihi ubojica udobnosti. Sa svake strane treba barem 1–2 inča (2,5–5 cm) prostora od bokova do ruba sjedala. Ako te stisne, cirkulacija stane, noge utrnu i onda nema tog naslona koji će te spasiti. Ako ti se bok doslovno lijepi za naslon ruke — preusko je.
Punjenje je posebna priča. Sve ispod 6 cm pjene djeluje dobro prvih tjedan dana, a onda počneš osjećati konstrukciju ispod sebe. Ciljaj 6–8 cm debljine i pjenu gustoće oko 24 kg/m³. To ti je kao dobar madrac: neće se ulegnuti nakon pola godine, nego ostaje elastična, bez onih “uspavanih” udubljenja.
Mali trik: kad budeš birao stolicu za 2026., sjedni, nasloni se normalno i provjeri možeš li ugurati dlan između stražnjeg dijela koljena i ruba sjedala. Ako stane šaka, a ne upadaš u stolicu kao u vreću — na dobrom si putu.
Nosivost i izdržljivost
Kad pređeš one očite stvari tipa “je l’ mi stane u sobu” i “hoće li udarati u radni stol”, dolazi ono zbog čega stolice realno prežive — nosivost i trajnost. To je dio koji ljudi redovito preskoče, pa onda nakon dvije godine imaju karaoke koncert škripanja pri svakom pokretu.
Prvo gledaj deklariranu nosivost. Ne zato da bi mjerio ego, nego sigurnost. Stolice koje drže do 150 kg nisu samo za “krupnije ljude”, nego su općenito stabilnije, manje se rasklimaju i bolje podnose one naše maratonske Zoom dane. Ako proizvođač negdje u specifikacijama spominje statička testiranja tipa 2.500 lb — to ti je već dobar znak da nisu štedjeli na konstrukciji.
Ja sam jednom uzeo “povoljnu” stolicu za nekih 90 € jer je “izgledala čvrsto”. Dvije godine kasnije, plinski podizač je počeo polako kliziti dolje tijekom dana. Sjediš, tipkaš… i lagano toneš. Smiješno prvih par puta, brutalno živcirajuće svaki sljedeći.
Zato gledaj tri stvari kao trijadu:
- Plinski podizač — traži certificiran (često piše Class 3 ili Class 4). To je amortizer tvog kralježničnog dostojanstva.
- Mehanizam — tilt, nagib, zaključavanje. Ako djeluje klimavo u dućanu, doma će biti još gore.
- **Baza i *kotači*** — *čelična ili aluminijska baza* + širi “zvjezdasti” raspored. Kotači od tvrđe plastike ili s gumiranim slojem ako imaš parket.
Poanta? Nosivost nije samo broj u katalogu. To je obećanje da stolica neće puknuti kad se zavaljaš nakon osam sati rada, da te neće baciti u rikverc kad se odgurneš od stola i da će i za pet godina izgledati i zvučati kao komad uredske opreme, a ne kao stari tramvaj.
Prostor i prikladnost dizajna
Prvo pravilo stolice za 2026.? Metar u ruke.
Ne aplikacija, ne “odokativno” — stvarni, papirnati metar.
Mjeriš širinu stolice s naslonima, dubinu, visinu do sjedala i ukupnu visinu. Onda gledaš svoj stan ili ured: koliko imaš između stola i zida, gdje ti je radijator, prolaz do balkona… Jednom sam kupio stolicu koja je bila savršena na slici, a u stanu je blokirala pola sobe. Vratio sam je isti tjedan, s blagom dozom sramote.
Ako ispod stola nemaš puno lufta, traži naslone koji se preklapaju na 90°. To je onaj trik kad gurneš stolicu skroz pod radni stol, pa navečer prostor opet izgleda kao dnevni boravak, a ne kao IT odjel. Pogotovo u manjim stanovima to je razlika između “imam ured” i “preskačem stolicu po mraku”.
Još jedna stvar koju ljudi podcijene: težina stolice. U manjim uredima ili garsonijerama lakši model je zlato — povučeš je jednom rukom od stola do blagovaonskog kuta, bez onog neuglednog “šlepanja” po parketu. Teška, masivna stolica je super u open spaceu, ali u 40 kvadrata brzo postane teret.
Ergonomija, naravno, nije luksuz. Podesiv naslon i naslon za glavu nisu samo “feature” za katalog, nego stvarno razlika između napetog vrata i normalne glave navečer. Posebno kad radiš 8+ sati.
Za kraj — dizajn.
Drži se jedne linije: ako imaš svijetli IKEA stol, ne idi na kričavo crvenu gaming stolicu s LED trakama. Uskladi boju i materijal s ostatkom namještaja, da ti vizualni šum ne pojede koncentraciju prije nego što ti to-do lista uopće krene.
Zaključak
Kad provodite osam sati dnevno sjedeći, vaša stolica nije luksuz – to je oprema. Studije sugeriraju da ergonomske stolice mogu smanjiti mišićno-koštanu bol i do 32%, pa ulaganje u podesivu lumbalnu potporu, prozračnu mrežicu i stabilnu bazu nije samo udobnost, već i prevencija. Dok uspoređujete ovih sedam modela spremnih za 2026., usredotočite se na prilagođenost, a ne na reklamu. Izmjerite svoj radni prostor, zabilježite svoje navike sjedenja i dopustite da podaci – a ne dizajn – vode vašu konačnu odluku.
