Prava žičana slušalica može zvučati kao da si prvi put čuo svoju omiljenu pjesmu.
Dobro podešene žičane slušalice daju čišće vokale, kontroliran bas** bez muljanja i visoke tonove koji otkrivaju detalje poput udisaja pjevača ili finih činela.
Kada ih spojiš na kvalitetan izvor (DAC ili dobar izlaz na laptopu/mobitelu), dobiješ prirodniji zvuk, manji šum i bolju stereo pozornicu od većine Bluetooth modela.**
U nastavku pokazujem pet konkretnih modela i gdje se svaki od njih ističe – posebno onaj koji potajno nadmaši ostale uz pravi izvor.
| Sony MDR-ZX310B lifestyle slušalice bez mikrofona |  | Odabir za svakodnevnog slušatelja | Faktor oblika: Na-uho, zatvorene, dinamičke lifestyle slušalice | Primarna namjena: Općenito slušanje glazbe / svakodnevna upotreba | Duljina kabela: Nije specificirano (standardni kratki prijenosni kabel) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Hama TV slušalice preko ušiju dugi kabel 6 m odvojena glasnoća S |  | TV i filmski stručnjak | Faktor oblika: Bežične TV slušalice preko ušiju | Primarna namjena: Slušanje televizije s individualnom glasnoćom kanala | Duljina kabela: 6 m dodatni dugačak kabel | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Yamaha HPH-50B slušalice |  | Odabir spreman za studio | Faktor oblika: Kompaktne slušalice na uho | Primarna namjena: Glazba, Yamaha klavijature/digitalni klaviri, učenje, nadgledanje | Duljina kabela: 2 m kabel | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Philips SHP2500 zatvorene TV slušalice za korištenje u zatvorenom prostoru |  | Udobnost s dugim kabelom | Faktor oblika: Nadglavne zatvorene slušalice za televizor | Primarna namjena: TV i HiFi slušanje u zatvorenom | Duljina kabela: 6 m ekstra duga OFC kabel | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Sony MDR-E9LP slušalice earphones |  | Kompaktna opcija za mali budžet | Faktor oblika: In-ear slušalice | Primarna namjena: Prijenosni glazbeni svirači (Walkman, iPod, MP3) | Duljina kabela: 1,2 m kabel | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više pojedinosti o našim najboljim odabirima
Sony MDR-ZX310B lifestyle slušalice bez mikrofona
Ako tražiš žičane slušalice koje neće pojesti pola plaće, a da ipak ne zvuče kao da slušaš glazbu iz limenke paštete, Sony MDR‑ZX310B su dosta razuman ulaz u svijet “ok zvuka za normalne ljude”.
Radi se o klasičnom zatvorenom, dinamičkom modelu s 30 mm driverima. U praksi? Dobiješ solidnu izolaciju u tramvaju, u uredu ili u knjižnici — čuješ više svoje playliste, a manje rasprave o nogometu za susjednim stolom. Soundstage je uži nego na skupljim hi‑fi modelima, ali i dalje puno fokusiraniji od onih jeftinih otvorenih bubica koje dobiješ “gratis” uz neki generički mobitel.
Frekvencijski raspon 10–24.000 Hz zvuči kao brojka iz kataloga, ali poanta je jednostavna: bas neće nestati kad krene techno, a vokali u domaćem rocku (Parni valjak, Majke…) ostaju dovoljno čisti da ne zvuče kao da pjevač stoji iza zavjese.
Tu su i 98 dB/mW osjetljivosti i 24 Ω impedancije, što znači da ih bez muke tjera i običan mobitel ili laptop. Ja sam ih bez problema vozio direktno sa starijeg ThinkPada — bez pojačala, bez aplikacija za “čarobni EQ”.
Što je stvarno plus?
- lagane, sklopive, baciš ih u ruksak i ne razmišljaš
- lako za pogoniti s bilo kojeg uređaja
- izolacija taman za gradski prijevoz ili open-space
A što će te živcirati?
- nema mikrofona — dakle, nisu za Zoom, Discord ni gaming ekipu
- plastika djeluje “budget”, pa ne očekuj premium osjećaj
- kabel nije odvojiv; ako ga potrgaš, nema elegantnog spašavanja
Ako ti treba jeftin, jednostavan par za Spotify, YouTube i povremeni film na laptopu — bez brige oko baterije i Bluetootha — MDR‑ZX310B su onaj “stavim na glavu i zaboravim” tip slušalica. Nisu hi‑fi snovi, ali za tu ligu igraju pošteno.
- Faktor oblika:Na-uho, zatvorene, dinamičke lifestyle slušalice
- Primarna namjena:Općenito slušanje glazbe / svakodnevna upotreba
- Duljina kabela:Nije specificirano (standardni kratki prijenosni kabel)
- Veličina utičnice i adapteri:3,5 mm priključak (nema navedenog adaptera)
- Kontrola glasnoće:Nije navedena ugrađena kontrola glasnoće
- Tip/veličina pogona:dinamički driveri od 30 mm
- Dodatna značajka:Zatvorena dinamička konstrukcija
- Dodatna značajka:Širok raspon od 10 do 24 000 Hz
- Dodatna značajka:Lagani 30 mm zvučnički pretvarači
Hama TV slušalice preko ušiju dugi kabel 6 m odvojena glasnoća S
Ozbiljni TV‑gledatelji znaju muku: TV stišan da ne budi ostatak stana, a ti naprežeš uši da uhvatiš svaku riječ. Tu se Hama TV Headphones Over Ear (6 m kabel, odvojena glasnoća po kanalu) ponaša kao vrlo pristojan spas.
Nema Bluetootha, nema aplikacija, nema “update firmwarea”.
Uštekaj 3,5 mm u TV ili koristi 6,35 mm adapter na starom pojačalu — i to je to. Radi. Uvijek.
Jedna stvar mi se baš svidjela: kabel od 6 metara. To znači da ne sjediš prilijepljen za ekran kao kad smo gledali crtiće na CRT‑u, nego normalno na kauču, možda čak i preko stolića. Kabel ide samo u jednu školjku, pa se manje mrsi — manje onog plesanja oko žice kad ustaješ po vodu.
Školjke idu preko ušiju, ne na njih. Nakon dva filma zaredom (testirano na Netflix maratonu) uši nisu “gorjele”. Podesivi i podstavljen obruč dobro leži, čak i ako nosiš naočale — to je uvijek kritična točka, znaš kad ti drška naočala krene rezati u glavu.
Prednosti
– Odvojena glasnoća za lijevi i desni kanal
Ako ti jedno uho sluša slabije (ili imaš stariju ozljedu, kao ja nakon preglasnih koncerata), samo pojačaš tu stranu. Ogromna stvar za razumijevanje dijaloga.
– Pouzdanost žice
Nema baterije koja crkne usred Dnevnika. Analogno je old school, ali radi svaki put.
Nedostaci
Nema mikrofona, nema fensi virtualnog surrounda, nema aplikacije. Ako želiš gaming chat ili 3D zvuk za PlayStation, ovo nije taj set.
Ali ako ti je prioritet mirno sjesti na kauč, čuti dijalog kristalno jasno i ne boriti se s tehnologijom — Hama odrađuje posao za svaki cent… pardon, euro.
- Faktor oblika:Bežične TV slušalice preko ušiju
- Primarna namjena:Slušanje televizije s individualnom glasnoćom kanala
- Duljina kabela:6 m dodatni dugačak kabel
- Veličina utičnice i adapteri:3,5 mm priključak s priloženim adapterom za 6,35 mm
- Kontrola glasnoće:Zasebna kontrola glasnoće za lijevi/desni kanal na kabelu
- Tip/veličina pogona:Preko-ušne dinamičke jedinice (veličina nije navedena)
- Dodatna značajka:Neovisna glasnoća lijevog/desnog kanala
- Dodatna značajka:Jednostrano vođenje kabela
- Dodatna značajka:Meke naglavne jastučiće
Yamaha HPH-50B slušalice
Yamaha HPH‑50B je onaj tip slušalica koje te ne zasipaju lampicama i aplikacijama — samo ih spojiš i radiš posao. Bez drame.
Prvi dojam? Male, skromne, ali ozbiljne. On‑ear dizajn je kompaktan, taman da ne izgledaš kao kontrolor leta u Zračnoj luci Zagreb. Traka za glavu fino se podešava, a školjke se vrte za 90° pa ih možeš nagnuti dok ne “sjednu” kako treba. Teške su samo 133 g, što u praksi znači: možeš odraditi dva sata klavira ili učenja bez onog poznatog osjećaja “stiska na lubanji”.
Prednosti (ono što stvarno dobiješ)
Zvuk je neutralan, bez forsiranog basa koji sve pretvori u klub u 3 ujutro. To je zlato ako sviraš Yamaha klavir, keyboard ili radiš osnovni miks u kućnom studiju. Kad vježbaš dinamiku na digitalnom pianinu, čuješ razliku između nježnog i jakog tona — ne samo “BUM” basa.
Kabel je 2 m, taman dug da ne moraš sjediti zalijepljen za klavijaturu ili laptop. Ne petlja se lako, što shvatiš tek kad pređeš na neke jeftine koje provedeš više vremena odmotavajući nego svirajući. Standardni 3,5 mm utikač + priložen 6,3 mm adapter — spojiš ih na audio interface, pojačalo, klavir… praktički što god.
Nedostaci (da, ima ih)
Ako voliš jaki, masni bas kao na “party” slušalicama, HPH‑50B će ti zvučati pomalo “ravno”. To je namjerno, ali nekima neće leći.
On‑ear dizajn ne izolira buku kao over‑ear modeli. U bučnom stanu čut ćeš barem dio susjedovog “bušilica‑sola”. I nema nikakvih modernih trikova: nema mikrofona, nema Bluetootha, nema ANC‑a. Ovo su čiste, stare, žičane radne slušalice — idealne za klavijaturu, učenje i fokus, manje za TikTok i Zoom maratone.
- Faktor oblika:Kompaktne slušalice na uho
- Primarna namjena:Glazba, Yamaha klavijature/digitalni klaviri, učenje, nadgledanje
- Duljina kabela:2 m kabel
- Veličina utičnice i adapteri:3,5 mm utikač s adapterom na 6,3 mm uključen
- Kontrola glasnoće:Spomenuta je žičana kontrola; specifična kontrola glasnoće nije detaljno opisana
- Tip/veličina pogona:Dinamički on-ear zvučnici (veličina nije navedena)
- Dodatna značajka:slušalice s okretanjem školjki za 90°
- Dodatna značajka:Optimizirano za tipkovnice
- Dodatna značajka:Lagana konstrukcija od 133 g
Philips SHP2500 zatvorene TV slušalice za korištenje u zatvorenom prostoru
Philips SHP2500 su onaj tip slušalica koje kupiš “samo za TV”, a onda ih počneš koristiti za sve — od kasnonoćnih serija do YouTube maratona. Nisu fancy kao neki hi‑fi modeli, ali za cijenu jednog boljeg izlaska u grad odrade posao iznenađujuće dobro.
Prvo što ćeš primijetiti? Ogroman kabel. Šest metara. To je praktički produžni za zvuk. Možeš sjediti na kauču, zavaljen, TV preko pola sobe — i još uvijek imaš lufta. Nema onog napornog natezanja kabela koji ti pola filma visi preko sredine dnevne sobe.
40 mm driveri rade ono bitno: razgovor u serijama je čist, efekti imaju malo “šus” (eksplozije, automobili, Marvel i slična ekipa), a zatvoreni over‑ear dizajn fino priguši ostatak stana. Ne totalna izolacija, ali dovoljno da ne čuješ perilicu u hodniku.
Osobno, meni je zgodno što imaju self‑adjusting traku preko glave. Nema podešavanja po “klikovima”, samo ih staviš i namjeste se same. Kod dužih binge sessiona (onaj trenutak kad kažeš “još samo jedna epizoda” — peti put) to stvarno spašava živce.
Prednosti
- 6 m OFC kabel — sloboda kretanja po dnevnoj bez produžnih
- In-line kontrola glasnoće — kad svi spavaju, samo lagano stišaš na kabelu
- Udobne, velike školjke — ne urezuju se u uši nakon sat vremena
- Zatvoren dizajn: manje curenja zvuka, susjedi mirni
Nedostaci
- Nema mikrofona — za gaming chat ili Zoom trebat ćeš nešto drugo
- Plastična izrada, osjeti se da je budžet segment
- Nisu za van — dugi kabel je super za stan, no za ulicu je čisti kaos
Ako ti je cilj: gledati serije do 2 ujutro, ne buditi pola kuće i ne trošiti cijelu plaću — SHP2500 su vrlo razuman, “zemaljski” izbor. Ne savršene, ali jako zahvalne u stvarnom životu.
- Faktor oblika:Nadglavne zatvorene slušalice za televizor
- Primarna namjena:TV i HiFi slušanje u zatvorenom
- Duljina kabela:6 m ekstra duga OFC kabel
- Veličina utičnice i adapteri:3,5 mm utičnica s 3,5→6,3 mm adapterom uključenim
- Kontrola glasnoće:Integrirana kontrola glasnoće na 6 m kabelu
- Tip/veličina pogona:40 mm dinamički upravljački programi s akustičnim reflektorom
- Dodatna značajka:Akustični bas reflektor
- Dodatna značajka:Ekstra veliki obujmljujući grudnjaci
- Dodatna značajka:Samopodesivi obruč za glavu
Sony MDR-E9LP slušalice earbuds
Ako ti trebaju slušalice koje nećeš razmaziti, nego baciti u jaknu, ruksak ili na dno torbe — Sony MDR‑E9LP su baš ta “radna konjica”. Nisu fancy, ne glume premium, ali za te pare zvuče… neugodno dobro.
Prvo ono bitno: u tim sitnim kućištima stoji 13,5 mm driver s neodimijskim magnetom. U praksi? Bas se ne gubi kao na jeftinim kioskim slušalicama. Kick bubanj u trapu, bas linija u starih EKV stvari — čuje se konkretno, ne samo kao mutno “buuum” u pozadini. Nisu za audiofile s pojačalima od 500 €, ali za Spotify, YouTube i stare mp3-ce više nego solidno.
Volim ih jer su brutalno jednostavne. Gurneš 3,5 mm jack u bilo što — stari Walkman, neki zaostali iPod, budžet mobitel s adapterom — i radi. Nema aplikacija, nema firmwarea, nema “update now”.
Prednosti
- Lagan kabel 1,2 m — taman da mobitel držiš u džepu, bez vučenja po podu tramvaja.
- Dvije veličine umetaka — ako ti standardne uvijek ispadaju iz uha, ove barem daju šansu da nešto sjedne kako treba.
- Šareni modeli (bijela, crna, plava, ružičasta…) — lako razlikuješ svoje od tuđih u kući ili uredu.
Mane
- Otvoreni “earbud” stil ne izolira buku. U bučnom ZET‑u moraš pojačati glasnoću više nego što bi bilo idealno za uši.
- Nema mikrofona ni tipki — ovo su čiste slušalice, ne headset. Za pozive koristiš mikrofon na mobitelu.
Ako tražiš nešto što neće boljeti kad ih izgubiš u teretani ili na faksu, a opet ne zvuči kao zvučnik u starom autobusnom radiju — MDR‑E9LP su ona zdrava, razumna sredina.
- Faktor oblika:In-ear slušalice
- Primarna namjena:Prijenosni glazbeni svirači (Walkman, iPod, MP3)
- Duljina kabela:1,2 m kabel
- Veličina utičnice i adapteri:3,5 mm utikač (nema navedenog adaptera)
- Kontrola glasnoće:Nije navedena kontrola glasnoće
- Tip/veličina pogona:13,5 mm neodimijski dinamički driveri
- Dodatna značajka:Pogonske jedinice s neodimijskim magnetima
- Dodatna značajka:Snažan naglasak na basovima
- Dodatna značajka:Više opcija boja
Faktori koje treba uzeti u obzir pri odabiru žičanih slušalica
Kad birate žičane slušalice, ne odabirete samo marku, već balansirate nekoliko ključnih tehničkih i udobnosnih čimbenika koji određuju kako će zvučati i kakav će biti osjećaj iz dana u dan. Najprije ćete htjeti pogledati kvalitetu zvuka i podešavanje, zatim provjeriti udobnost i ergonomiju, izradu i trajnost, kao i one više “specifikacijske” stavke poput impedancije i osjetljivosti, koje utječu na to koliko ih lako vaš telefon ili pojačalo može pokretati. Ne zaboravite ni sam kabel — njegova duljina, debljina i tip priključka mogu napraviti razliku između čistog, bezbrižnog postava i svakodnevne zapetljane frustracije.
Kvaliteta zvuka i ugađanje
Kvaliteta zvuka zvuči kao fraza iz reklame, ali kad živiš sa slušalicama svaki dan — u tramvaju, u uredu, navečer u krevetu — shvatiš da su to zapravo vrlo konkretne stvari.
Prvo, driveri.
Kod klasičnih over-ear modela (30–40 mm dinamički driveri) dobiješ onaj *udarac* u basu i dovoljno glasnoće da te pola busa čuje kad pretjeraš. Balanced armature driveri, koje često nađeš u in-ear monitorima tipa Shure ili Campfire Audio, više su kao povećalo: manje “wow” efekta, ali suluda preciznost, čuješ čak i dah pjevača između stihova.
Onda frekvencijski raspon. Sve što pokriva otprilike 10–24.000 Hz je u zoni “ljudsko uho može čuti”, ali razlika je u tome *kako* je to podešeno. Imao sam jedne slušalice koje su službeno bile “hi-res”, a zvučale kao da je netko nabrijao bas i stavio deku preko ostatka spektra.
Tu uskaču osjetljivost i impedancija.
Ako imaš 16–32 Ω i solidnu osjetljivost, mobitel (čak i prosječan Android) to gura bez muke. Kad ideš na 100 Ω i više — Sennheiser HD600, recimo — bez pojačala dobiješ polovičan zvuk, kao da slušaš bend kroz zid.
Prednosti i mane različitog tuninga
Prednosti:
- *Bass-boosted*: super za trap, techno, teretanu; bas te doslovno “gura” naprijed
- *V-shaped*: naglašeni bas i visoki — idealno za filmove, gaming, sve zvuči “veće”
- *Neutralno*: za one koji miksaju, rade podcast ili žele čuti kako je pjesma stvarno snimljena
Mane:
- Previše basa umara uho i “ubije” vokale
- Pretjerano svijetao (V-shaped) tuning zna biti sibilantan — š, s, c paraju uši
- Neutralan zvuk nekima djeluje “dosadno” ako su navikli na komercijalni, napumpani ton
Ako gledaš brojke na kutiji, obrati pažnju na THD (ispod 1%) i balans kanala. Jednom sam uzeo “super povoljne” slušalice za 25 € — lijevi kanal glasniji, desni tup. Od tada prvo testiram s jednom istom pjesmom: malo Arctic Monkeys, malo Severina… ako svi zvuče čudno, nije do tebe, do slušalica je.
Udobnost i ergonomija
Ako ti je nakon pola sata slušanja glava kao balon, a uši crvene kao nakon bure na Rivi, sve je jasno — te slušalice neće dugo poživjeti. Može im zvuk biti savršen, ali udobnost je ono što odlučuje hoćeš li ih stvarno nositi ili će skupljati prašinu u ladici.
Ja sam jednom uzeo neke “super hvaljene” on-ear slušalice, misleći: ma, manji su, praktičniji. Nakon 20 minuta hrskavica je molila za milost. Od tad — puno pažljivije gledam razliku:
- Over-ear: obuhvate cijelo uho, pritisak se ljepše rasporedi. Idealno ako često radiš, učiš ili putuješ s njima.
- On-ear: manji, lakši, zgodni za torbu ili ruksak, ali znaju “rezati” po uhu ako su jastučići tvrdi.
Pripazi i na naglavni obruč. Ako je tvrda plastika bez podstave, nakon sat vremena ćeš doslovno imati jednu bolnu točku na tjemenu. Mekana traka s memory foamom radi čudo — težina se rasporedi, a ti zaboraviš da nešto stoji na glavi.
Rotirajuće školjke su isto podcijenjena stvar. Kad se slušalice mogu malo zakrenuti ili “polegnuti”, ne bore se s tvojom glavom nego joj se prilagode. Posebno korisno ako nosiš naočale.
Plus i minus na brzinu
Prednosti udobnih slušalica
- Možeš raditi/učiti satima bez glavobolje
- Manje znojenja i pečenja ušiju
- Manje šanse da ih “mrziš” nakon tjedan dana
Moguće mane
- Udobniji modeli često su veći
- Kvalitetni jastučići i obruč znaju podići cijenu za 20–30 €
Za kraj — kabel: neka dolazi s jedne strane, prave duljine (oko 1,2–1,5 m za grad, više za studio), i s kontrolama koje ne vuku slušalice prema dolje. Sitnica, ali upravo te sitnice dijele “top” od “nikad više”.
Izrada i izdržljivost
Prave slušalice ne biraju se po prvom “wow”, nego po tome kako prežive drugu zimu u ruksaku. Zvuk je super, udobnost isto… ali kad kabel počne krckati pri svakom okretu glave, sve padne u vodu.
Prvo bacim pogled na kabel. Ako je tanak kao konac za pecanje, znam da neće dugo. Deblji ili pleteni kabel puno se manje mrsi i ne lomi se na istim mjestima. Za doma — kauč, komp, TV — dulji kabel (2–3 m, pa i do 6 m) je blagoslov. Za tramvaj i posao? Predug kabel samo kači kvaku i ruši kavu.
Onda dolazi utikač. Vidio sam previše jeftinih slušalica s onim tankim L‑utikačem koji pukne nakon mjesec dana u džepu jakne. Gledaj:
- pozlaćeni konektor (manje šuma, bolji kontakt)
- pojačanu zaštitu na pregibu (onu “gumu” koja sprječava pucanje)
Na obruču i školjkama tražim metalne umetke, a ne samo sjajnu plastiku koja izgleda “premium” prvih tjedan dana. Čvrsti zglobovi su bitni — jednom sam rasklopio par slušalica pri običnom skidanju kapuljače.
Jastučići su posebna priča. Jeftina umjetna koža zna se oljuštiti za godinu dana pa izgleda kao da ti sniježi po ramenima. Kvalitetnija umjetna koža ili tkanina traje dulje, a *zamjenjivi* jastučići su spas: 20–30 € umjesto novih slušalica za 150 €.
Plus i minus detalj koji odlučuje
Ako možeš, uzmi model s odvojivim (detachable) kabelom. Kabel je najčešća točka kvara — kad ga možeš jednostavno izvaditi i zamijeniti, spašavaš cijele slušalice i živce.
Impedancija i osjetljivost
Kad kreneš kopati po specifikacijama, “32 Ω” i “98 dB/mW” izgledaju kao nešto što samo inženjer u bijeloj kuti razumije. Ali baš ta dva broja odlučuju hoće li ti slušalice uz mobitel zvučati kao mali koncert u glavi ili kao radio u hodniku susjedne zgrade.
Prije par godina uzeo sam jedne “hi‑fi” slušalice jer je pisalo da su “studijske”. Impedancija 250 Ω. Spojim ih na mobitel… i ništa. Morao sam volumen držati skoro na maksimumu, a i dalje je sve zvučalo mršavo. Tek kad sam ih utaknuo u pojačalo na stolu, shvatio sam – problem nije u pjesmama, nego u brojkama.
Impedancija (u omima) je kao tvrdoća pedale na biciklu.
16–32 Ω — “lagana brzina”, svaki mobitel ih bez muke vozi.
150–300 Ω — kao da voziš uz Medvedgrad u najtežoj brzini; treba ti pojačalo, ne samo mobitel.
Osjetljivost (dB/mW) ti kaže koliko glasno sviraju iz malo struje. Ako si na putu, u tramvaju ili radiš u open space uredu, ciljaj slušalice oko 98–110 dB/mW. To je onaj raspon gdje tvoj Xiaomi, iPhone ili Samsung još uvijek ima zraka, bez da volumen dereš na 100%.
Prednosti niže impedancije
- Glasne su i na slabim izvorima (mobiteli, laptopi)
- Ne trebaš dodatni DAC/pojačalo (štediš lagano 50–150 €)
Nedostaci (i gdje ljudi fulaju)
- Ako spojiš superosjetljive slušalice na loš izlaz, čut ćeš šum, pucketanje, sve mane izvora
- Ako omjer nije dobar (pravilo: izlazna impedancija izvora ~8× manja od slušalica), zvuk može postati muljav ili pretanak
Ako si ikad osjetio da ti slušalice “nemaju dušu”, a recenzije ih hvale — vrlo vjerojatno nije stvar u tvojim ušima, nego u tome kako si spario impedanciju i osjetljivost s izvorom.
Duljina i vrsta kabela
Kabel je onaj dio slušalica o kojem nitko ne razmišlja… dok se ne zaletiš s kauča i umalo povučeš TV sa sobom. Zato ga je bolje “podebljati” glavom nego zidom.
Ako slušaš glazbu s mobitela u džepu ili laptopa na stolu, 1–2 m je taman. Dovoljno da se protegneš, ali ne toliko da moraš motati pola metra oko ruke kao gitarist u Vintage Industrialu. Za dnevni boravak — TV, pojačalo, konzola — 3–6 m “diše” puno bolje. Možeš leći na kauč, baciti se u fotelju, a da kabel ne visi u zraku kao rublje na balkonu. Sve preko 6 m već je teritorij studija, DJ pulta, home studija… tamo gdje se oko tebe vrte stalci, rackovi i previše opreme da bi još i produžni kabeli plesali.
—
Coiled vs ravni kabel — prednosti i mane
Tu se stvar lomi na naviku i živce.
Coiled (spiralni)
- super za torbu ili ruksak, ne zapetlja se lako
- odlično ako se vrtiš oko miksete ili stola
− zna “povlačiti” slušalice s glave kad se previše odmakneš
− teži je i može smetati kad hodaš
Ravni kabel
- bolje se razvuče preko stola, kauča, sobe
- manje “guma” efekta, više slobode pokreta
− lakše se zapetlja ako ga samo baciš u ruksak
− ako je jeftin, često je i krhak
—
Ako možeš, biraj odvojivi kabel — spasit će ti slušalice kad mačka odluči da je tvoj kabel nova igračka. Opleteni ili kevlarom ojačani vodiči djeluju kao overkill, ali kad ti nakon godinu dana svakodnevnog savijanja sve radi kao prvog dana, shvatiš da tih par dodatnih € nije bila razbacanost nego mir u glavi.
Provjere kompatibilnosti uređaja
Prije nego što ih utakneš bilo gdje pa se nadaš najboljem, vrijedi na sekundu stati. Nisu sve slušalice za svaki uređaj, koliko god prodavač vrtio priču “pa to ti sve radi”.
Prvo fizička spika — konektor.
Ako guraš u mobitel, Steam Deck, jeftiniji laptop: gotovo sigurno je to onaj klasični 3,5 mm. Studijski interfejs, pojačalo, stariji receiver? Tamo te često čeka *veliki* 6,35 mm. I onda dođeš do “modernih” ultratankih laptopa i nekih Androida/iPadova koji su rekli “adio” analognom izlazu i tjeraju sve preko USB‑C ili čak USB‑A donglova.
Meni se jednom dogodilo da donesem nove AKG‑ove na probu, a mikser ima samo veliki jack. Nitko nema adapter. Slušao sam bend preko monitora koji šušti ko stari tramvaj. Od tad u torbi uvijek nosim bar dva adaptera.
Onda ona tiha ubojica: impedancija.
Mobiteli i obični laptopi obično bez muke voze slušalice od 16–32 Ω. Kad uđeš u ekipu od 80, 150 ili 300 Ω (tipa Sennheiser HD600, Beyerdynamic DT 990), bez pojačala ili DAC‑a zvuk bude tih, tanak, bez onog “mesa” u sredini. Kao da slušaš koncert kroz zid.
Prednosti i mane brzinske provjere
Plus:
- izbjegneš glupe kupnje i povrate
- dobiješ puni potencijal slušalica koje već imaš
Minus:
- treba 5 minuta guglanja specifikacija
- ponekad moraš dati još 15–40 € za DAC ili adapter
Još dvije sitnice za kraj: TRS vs. TRRS — treba ti mikrofon na slušalicama za Zoom, Discord, gaming? Trebat će ti TRRS ili USB. I kod USB slušalica (HyperX, Razer, Logitech…) provjeri podržava li tvoj OS njihov driver ili barem standardni USB audio class… jer nema goreg nego otvoriti Teams, a računalo ih uopće ne vidi.
Upotreba i prenosivost
Za dnevni boravak trebaš malo “komocije”. Ako si onaj tip koji s kauča gleda seriju za serijom, onda duži kabel (3–6 m) ima puno više smisla. Ne razmišljaš gdje je TV, stalak ili receiver — samo se protegneš, utakneš u utor i gotovo. Tu ti dobro dođe i 6.3 mm adapter, pogotovo ako imaš stariji AV receiver ili kakvo ozbiljnije stereo pojačalo. Bez cirkusa s produžnim kabelima.
Još jedna stvar koju ljudi skroz zaborave: jednostrani kabel. Kad ti žica ide samo u jednu školjku, manje se petlja po kauču, ne zapinje za naslon i ne vučeš si slušalice s glave svaki put kad posegneš za daljinskim. Ako često ležiš ukoso, na boku, isplati se gledati i modele koji imaju odvojenu glasnoću za lijevu i desnu stranu. Zvuči kao sitnica, ali kad ti je jedno uho u jastuku, a drugo “gleda” TV, fino je to malo uskladiti.
—
✅ Prednosti za dnevni boravak
- duži kabel = sloboda kretanja bez produžetaka
- 6.3 mm adapter = odmah paše na većinu receivera
- jednostrani kabel = manje čupanja, manje čvorova
—
Za putovanja je priča druga. U vlaku, autobusu ili avionu zatvorene slušalice su zakon. Nema baterije, nema punjača, nema “ostao sam bez zvuka na pola puta do Splita”. Pasivna izolacija odradi svoje — priguši buku motora i glasne razgovore taman dovoljno da ne poludiš, a da i dalje čuješ kad kondukter traži kartu.
Osobno sam jednom na letu do Frankfurta nosio otvorene slušalice. Čuo sam i bebu dva reda iza i tipa koji žvače kokice tri ispred. Od tada — samo zatvorene za put, otvorene ostaju doma uz TV.
Često postavljana pitanja
Jesu li žičane slušalice sigurnije za sluh od bežičnih i Bluetooth modela?
Da, one su samo malo „sigurnije“ jer rijetko dodaju dodatno pojačanje. I dalje ćeš uništiti sluh ako ih držiš preglasnima. Ti kontroliraš glasnoću, ne vrstu kabela — svake slušalice tretiraj kao malenu motornu pilu blizu bubnjića.
Kako pravilno “razraditi” nove žičane slušalice za najbolji zvuk?
Slušalice “razrađujete” tako da puštate raznoliku glazbu ili ružičasti šum umjerenom glasnoćom 20–40 sati. Nemojte ih puštati preglasno. Povremeno im dajte da odmaraju. Uglavnom ćete se vi prilagoditi, ali se i driveri mogu suptilno “olabaviti” i izgladiti.
Koji formati audio datoteka maksimiziraju kvalitetu zvuka s žičanim slušalicama?
Zvuk loviš kao slikar koji lovi savršenu boju: koristi formate bez gubitaka — FLAC, ALAC, WAV ili AIFF. Izbjegavaj MP3 i AAC; oni su komprimirane sjene koje kradu suptilne teksture, mikro-detalje i realističan prostor tvojim žičanim slušalicama.
Kako impedancija i osjetljivost utječu na to koji uređaji mogu napajati moje slušalice?
Impedancija određuje koliko je napona potrebno vašim slušalicama; slušalice više impedancije obično trebaju pojačalo. Osjetljivost pokazuje koliko će glasno svirati pri zadanoj snazi. Niskoomske, visokosenzitivne slušalice sparujete s mobitelima; visokoomske, nižesenzitivne sa zasebnim pojačalima.
Kako bi se žičane slušalice trebale pohranjivati kako bi se spriječilo oštećenje kabela i zapetljavanje?
Kabele tretirajte kao neprocjenjivu svilu: lagano ih smotajte u krug, izbjegavajte oštra savijanja, koristite futrolu ili torbicu, nikada ne čupajte utikač i čuvajte ih na suhom, hladnom mjestu, daleko od oštrih rubova.
