Brza, stabilna Wi‑Fi mreža u stanu ili kući nije luksuz, nego osnova za rad, školu i zabavu bez nerviranja.
Za većinu korisnika najbolji je Wi‑Fi 6 ili Wi‑Fi 6E ruter s dobrim procesorom, podrškom za MU‑MIMO i OFDMA te snažnim antenama; on nudi visoke brzine, manju latenciju i bolji rad s više uređaja. Jeftiniji modeli rješavaju osnovne potrebe, a Wi‑Fi 7 “beštije” imaju smisla za gigabitni internet i gaming bez kompromisa.
U nastavku ti pokazujem koji konkretni modeli to postižu u malom stanu, velikom stanu i kući na kat.
| TP-Link N300 bežični Wi-Fi usmjerivač s internom antenom (TL-WR840N) |  | Najbolji izbor za mali budžet | Standard Wi‑Fi: 802.11b/g/n (Wi‑Fi 4 / N300) | Maksimalna bežična brzina: Do 300 Mbps | Frekvencijski pojasevi: Jednopojasni 2,4 GHz | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| ASUS RT-BE92U BE9700 trobandni WiFi 7 usmjerivač |  | Vrhunska snaga | Standard Wi‑Fi: WiFi 7 (802.11be) | Maksimalna bežična brzina: Do 9700 Mbps | Frekvencijski pojasevi: Trodijelni WiFi 7 | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| ASUS RT-AX52 dvofrekventni WiFi 6 usmjerivač |  | Svestrani srednji rang | Standard Wi‑Fi: Wi‑Fi 6 (802.11ax, AX1800) | Maksimalna bežična brzina: Do 3000 Mbps (574 + 2402 Mbps) | Frekvencijski pojasevi: Dvofrekvencijski 2,4 GHz + 5 GHz | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Telekom Speedport Smart 4 R2 Wi-Fi 6 usmjerivač |  | Kućni Mesh Čvorište | Standard Wi‑Fi: Wi‑Fi 6 (802.11a/b/g/n/ac/ax) | Maksimalna bežična brzina: Do 5600–6000 Mbps (oglašeno) | Frekvencijski pojasevi: Dvofrekventni (2,4 GHz + 5 GHz Wi‑Fi 6) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| NETGEAR Nighthawk RS100 dvopojasni WiFi 7 usmjerivač |  | Brzina spremna za budućnost | Standard Wi‑Fi: WiFi 7 (BE3600, do 6,5 Gbps) | Maksimalna bežična brzina: Do 6,5 Gbps (BE3600 do 3,6 Gbps) | Frekvencijski pojasevi: Dvopojasni WiFi 7 | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više pojedinosti o našim najboljim izborima
TP-Link N300 bežični Wi-Fi usmjerivač s internom antenom (TL-WR840N)
Ako tražiš ruter koji samo radi i ne košta kao pola mobitela, ovaj TP-Link N300 TL-WR840N je baš ta kategorija. Nije raketa, ali je radni konj.
Dobiješ do 300 Mbps na 2.4 GHz, što u praksi znači: Netflix u HD-u na jednom TV-u, par mobitela na Wi‑Fi‑ju, malo Instagrama, malo YouTubea… i sve to bez živčanih slomova. Ako u kući imate pet gamera na Steamu i pola kvarta spojeno na tvoj Wi‑Fi — to nije ovaj scenarij.
Ja sam ga jednom stavio kod frenda u garsonijeru na Trešnjevci. Modem od operatera mu je stalno štekao, Wi‑Fi padne baš kad krene derbi. Spojili smo ovog TP-Linka, sakrili ga iza TV‑a, odradili setup u 10 minuta i… zaboravili da postoji. To je zapravo najveći kompliment jednom ruteru.
Mala napomena: model ima internu antenu, ali za taj rang solidno probija zid između dnevne i spavaće. Ako ti je stan dublji i s debljim zidovima (stare zgrade u centru, recimo), računaj da će kut stana ipak biti slabiji.
✅ Prednosti
- stabilan Wi‑Fi za svakodnevne stvari (web, mail, video pozivi, HD streaming)
- jednostavno podešavanje, dođeš kroz sučelje k’o kroz meni u kafiću
- WPS gumb – spojiš novi uređaj bez šifriranja lozinke po papirićima
- IP-bazirana kontrola bandwidtha, pa klinci ne mogu pojesti sav internet TikTokom
❌ Mane
- nema 5 GHz, pa zaboravi na superbrze brzine i manje gužve u zgradama
- nije za velike stanove ili kuće na više katova
- gamerima i heavy downloaderima će vrlo brzo postati „usko grlo“
Ako ti treba miran Wi‑Fi za normalan život, ne za e-sport karijeru – ovaj mališ je sasvim dovoljno ozbiljan igrač.
- Standard Wi‑Fi:802.11b/g/n (Wi‑Fi 4 / N300)
- Maksimalna bežična brzina:Do 300 Mbps
- Frekvencijski pojasevi:Jednopojasni 2,4 GHz
- Sigurnosni paket:Standardna sigurnost TP-Link usmjernika (WPS, WPA/WPA2 putem firmvera)
- Upravljanje aplikacijama / firmverom:Upravlja se putem TP-Link web sučelja/firmvera (s TP-Link alatima)
- Mesh / Proširenje za cijeli dom:Nema eksplicitne podrške za mesh; samostalni N300 usmjerivač
- Dodatna značajka:Jednostavno postavljanje putem WPS gumba
- Dodatna značajka:Kontrola propusnosti temeljena na IP-u
- Dodatna značajka:Lagani, kompaktni dizajn
ASUS RT-BE92U BE9700 trobandni WiFi 7 usmjerivač
Gameri, streamer(i) i svi koji rade od doma s deset tabova u Chromu i još tri videopoziva u pozadini — ovo je onaj “kupim jednom i miran sam par godina” router. ASUS RT‑BE92U BE9700 je WiFi 7 zvijer koja teoretski ide do 9700 Mbps, ali važnije od brojke: sve ti radi odjednom bez da net „zakuha“.
WiFi 7 zvuči kao marketing, ali ovdje stvarno ima mesa. 320 MHz kanali su ti kao da s jedne trake na autocesti skočiš na pet, a 4096‑QAM je finije pakiranje podataka — više informacija u istom „paketiću“. Rezultat? 4K/8K stream na TV‑u, cloud gaming na GeForce Nowu, upload ogromnih projekata na cloud… i nitko u kući ne urla „tko je opet upalio Netflix?!“.
Posebno mi se sviđa Multi‑Link Operation. Pojednostavljeno: uređaj istovremeno koristi više „putova“ do routera, pa kad signal malo padne u jednoj sobi, veza ne puca nego se elegantno prebaci na drugi kanal. Osjeti se baš na online gaming sessionima — ping je stabilniji, nema onih nervoznih skokova usred meča.
Tu su još AI WAN i 4G/5G tethering za backup interneta. Kad mi je jednom ISP „umro“ usred radnog dana, hotspot s mobitela preko ovog rutera odradio posao dok nisam ni primijetio da je linija pala.
Smart Home Master i do tri SSID‑a su zgodni ako želiš razdvojiti posao, „gost“ mrežu i smart uređaje. AiMesh je plus ako kasnije odlučiš proširiti mrežu po cijelom stanu ili kući.
I na kraju, AiProtection Pro — praktički mali digitalni portir na ulazu u tvoju mrežu. Ne vidiš ga, ali spašava živce kad znaš da router sam blokira gluposti s interneta prije nego dođu do tvojih uređaja.
Prednosti
- Brutalno visok kapacitet za više korisnika i uređaja
- Stabilniji gaming i streamanje zahvaljujući WiFi 7 (320 MHz, 4096‑QAM, MLO)
- Automatski failover preko AI WAN + 4G/5G tetheringa
- Fleksibilna organizacija mreže (više SSID‑ova, AiMesh podrška)
- Ugrađena sigurnost (AiProtection Pro) bez dodatne pretplate
Nedostaci
- Potencijalno presnažan (i preskup) za ljude koji samo surfaju i gledaju YouTube
- Da bi iskoristio WiFi 7 do kraja, trebaš i novije uređaje (laptop, mobitel)
- Malo „overkill“ ako živiš sam u garsonijeri i imaš samo jedan TV i jedan mobitel
- Standard Wi‑Fi:WiFi 7 (802.11be)
- Maksimalna bežična brzina:Do 9700 Mbps
- Frekvencijski pojasevi:Trodijelni WiFi 7
- Sigurnosni paket:AiProtection Pro (Trend Micro), bez pretplate, sigurno pregledavanje
- Upravljanje aplikacijama / firmverom:ASUSWRT sučelje, Wi‑Fi 7 značajke, Smart Home Master
- Mesh / Proširenje za cijeli dom:AiMesh sposoban za mrežno umrežavanje
- Dodatna značajka:Viševezačko djelovanje (MLO)
- Dodatna značajka:Glavne SSID-ove pametnog doma
- Dodatna značajka:USB 4G/5G dijeljenje internetske veze
ASUS RT-AX52 dvopojasni WiFi 6 usmjerivač
ASUS‑ov RT‑AX52 je onaj tip rutera koji postaviš jednom, zaboraviš da postoji — dok ti Netflix ne počne štekati. Ovaj to ne radi. AX1800 klasa znači da imaš dovoljno snage za klasičan stan, pa i solidan manji ured: 2.4 GHz za sve “pametne” gluposti po kući (žarulje, utičnice, usisavač), a 5 GHz s do 2402 Mbps za laptop, PlayStation i TV. Ukratko: Wi‑Fi 6 koji se ne srami kad ga stisneš.
Kad prebaciš 4K stream na telki, netko na drugom kraju stana skida igru na Steamu, a mobitel radi backup fotki u oblaku… sve to RT‑AX52 guta bez drame. Tu pomažu i 160 MHz kanali — to ti je kao da umjesto jedne trake na Slavonskoj imaš dvije, pa promet konačno ide.
Što mi se stvarno sviđa (pros)
Ono što je meni bitno: AiProtection Classic s Trend Micro zaštitom. Prevodi ti sve te “cyber prijetnje” u praksu — blokira sumnjive stranice, sumnjiv promet, i to bez ikakve dodatne pretplate. Nema onog: “još 49,99 € godišnje za sigurnost”.
Plus, AiMesh podrška. Kreneš s jednim ruterom, pa kad skužiš da ti Wi‑Fi ne dobaci do balkona ili tavana, samo dodaš još jedan ASUS i spojiš ih u mesh. Nema selidbe na novi sustav.
Gdje može zapeći (cons)
Nije savršen. Ako voliš čačkati:
- OpenWrt se može staviti, ali nije za pet minuta — treba strpljenja i malo živaca.
- Nema USB port, pa zaboravi plug‑and‑play NAS ili 4G stick.
Moj savjet: ako želiš mirnu kućnu mrežu koja će par godina pratiti ritam svih novih gadgeta, a da ti ne treba doktorat iz mreža, RT‑AX52 je jako sigurna, “postavi i ne dotiči” opcija.
- Standard Wi‑Fi:Wi‑Fi 6 (802.11ax, AX1800)
- Maksimalna bežična brzina:Do 3000 Mbps (574 + 2402 Mbps)
- Frekvencijski pojasevi:Dvofrekvencijski 2,4 GHz + 5 GHz
- Sigurnosni paket:AiProtection Classic (Trend Micro), bez pretplate
- Upravljanje aplikacijama / firmverom:ASUSWRT; podržava OPENWRT; mobilne značajke poput Instant Guard
- Mesh / Proširenje za cijeli dom:AiMesh kompatibilan za jedinstvenu Wi‑Fi mrežu
- Dodatna značajka:Kompatibilnost OPENWRT firmwarea
- Dodatna značajka:Ugrađena podrška za VPN
- Dodatna značajka:Instant Guard daljinska zaštita
Telekom Speedport Smart 4 R2 Wi-Fi 6 usmjerivač
Telekomov Speedport Smart 4 R2 je onaj tip rutera koji “pustiš u kuću i zaboraviš da postoji” — dok ne skužiš da ti djeca gledaju 4K crtiće, partner gleda MagentaTV u UHD‑u, a ti na laptopu imaš Teams poziv… i sve radi normalno.
Kod mene je bio spojen ovako: jedan TV na MagentaTV, drugi na Netflix 4K, PlayStation u pozadini skida update od 20 GB, a Wi‑Fi 6 i dalje drži mrežu mirnom. Brzine idu do nekih 5600–6000 Mbit/s na papiru, ali poanta je da se ne događa ono famozno “ko je opet upalio video, šteka mi internet”.
—
Što mi se stvarno sviđa (pros)
Ono što ga izdvaja: mesh podrška. U kući na dva kata napokon nema “mrtvih zona”. Dodaš još jedan Telekomov mesh uređaj i mreža se ponaša kao da imaš jedan veliki, ravnomjerno razliven Wi‑Fi oblak, a ne tri svađajuća signala.
Tu je i integrirani modem + Magenta SmartHome baza. Ako koristiš pametne žarulje, utičnice ili senzore, ne treba ti poseban hub — manje kutija, manje kablova, manje psovanja iza ormara.
DECT baza je isto zgodna stvar: do pet Speedphone slušalica na jedan uređaj. Kod roditelja sam im time zamijenio stari bazni telefon i pola metra zamršenih žica.
—
Gdje može zasmetati (cons)
Nije za one koji vole “čačkati” svaki detalj. Ako želiš enterprise razinu podešavanja, VLAN‑ove i egzotične port‑forwarding akrobacije, ovaj ruter će ti djelovati malo “premekan”.
Druga stvar: najbolje se slaže s Telekomovim ekosustavom (MagentaTV, SmartHome, njihovi mesh extenderi). Može raditi i s drugima, naravno, ali puni smisao ima kad si već u Magenti — kao kad kupiš LEGO set i koristiš sve originalne kockice, a ne miješaš s kineskim kopijama.
Ako želiš kućni internet koji samo radi, pod punim opterećenjem i bez drame, Speedport Smart 4 R2 je baš to.
- Standard Wi‑Fi:Wi‑Fi 6 (802.11a/b/g/n/ac/ax)
- Maksimalna bežična brzina:Do 5600–6000 Mbps (oglašeno)
- Frekvencijski pojasevi:Dvofrekventni (2,4 GHz + 5 GHz Wi‑Fi 6)
- Sigurnosni paket:Sigurnost firmvera Telekoma; integrirana sigurnost usmjerivača za kućnu mrežu
- Upravljanje aplikacijama / firmverom:Telekom sučelje usmjerivača s integracijom Magenta SmartHome
- Mesh / Proširenje za cijeli dom:Ugrađena tehnologija WLAN mreže
- Dodatna značajka:Integrirani DSL modem
- Dodatna značajka:DECT baza za telefone
- Dodatna značajka:Magenta SmartHome čvorište
NETGEAR Nighthawk RS100 dvopojasni WiFi 7 usmjerivač
Ako želiš jednom kupiti router i onda godinama ne razmišljati o njemu, ovaj mali crni „tanjuromobil“ — NETGEAR Nighthawk RS100 (WiFi 7) — je baš ta priča.
WiFi 7 zvuči kao marketinški trik, ali u praksi znači: nema više „tko je opet upalio Netflix, sve mi šteka“. Brzina ide do 6,5 Gbps (realno, BE3600 klasa do oko 3,6 Gbps), što je overkill za većinu naših tarifa, ali super jer router neće postati „zastario“ za dvije godine.
Pokrivenost? Oko 135 m². Stan u Zagrebu, kuća u okolici Splita, prosječan dvoetažni – to mu je otprilike domaći teren. Kod mene je bez problema gurao kroz dva betonska zida; jedino na balkonu sam primijetio lagani pad brzine, ali i dalje dovoljno za YouTube u 4K.
Ono što mi se sviđa: uključiš ga, spojiš optiku na 2.5 Gb WAN port, par uređaja na četiri 1-Gig LAN porta, otvoriš Nighthawk aplikaciju i — gotovo. Nema doktorskog rada iz mreža. App te vodi kroz postavke kao Viber kroz prvu grupu.
Što mi se posebno sviđa (pros)
- WiFi 7 u ruteru koji ne izgleda kao svemirski brod
- Stabilna veza za 4K streaming, online gaming i hrpu cloud servisa
- Podržava do 50 uređaja bez panike kad dođu gosti sa svojom armijom mobitela
- NETGEAR Armor dodaje pristojnu razinu sigurnosti bez da išta „čackaš“
A što je minus (cons)
- Nije najjeftiniji među WiFi 6 ruterima — plaćaš mir u kući
- Nema treći frekvencijski pojas (tri-band), što bi gamerima i heavy korisnicima možda bolje sjelo
- Za maksimalne brzine treba ti i brza tarifa i noviji uređaji, inače nećeš iskoristiti puni WiFi 7 potencijal
Ako želiš da ti je najsporija stvar u stanu aparat za kavu, RS100 je vrlo solidan kandidat.
- Standard Wi‑Fi:WiFi 7 (BE3600, do 6,5 Gbps)
- Maksimalna bežična brzina:Do 6,5 Gbps (BE3600 do 3,6 Gbps)
- Frekvencijski pojasevi:Dvopojasni WiFi 7
- Sigurnosni paket:NETGEAR Armor (napredna sigurnost uređaja, probno razdoblje od 30 dana)
- Upravljanje aplikacijama / firmverom:Aplikacija Nighthawk za jednostavno postavljanje i upravljanje
- Mesh / Proširenje za cijeli dom:Nema eksplicitnog označavanja kao mesh; može biti jedan glavni usmjerivač u postavci, ali se ne prodaje kao mesh sustav
- Dodatna značajka:2,5 Gb internetski priključak
- Dodatna značajka:Podržava 50 uređaja
- Dodatna značajka:NETGEAR Armor sigurnost
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru usmjerivača
Kad birate usmjerivač, trebali biste ga uskladiti s brzinom interneta kako ne biste plaćali za propusnost koju zapravo ne možete iskoristiti. Također biste trebali dobro proučiti njegove Wi‑Fi standarde i frekvencijske pojaseve (poput Wi‑Fi 6 ili 6E), domet pokrivanja i antene, te koliko uređaja može istovremeno podnijeti, a da se pritom ne uspori do puzanja. Na kraju, obratite pozornost na sigurnosne značajke i koliko često usmjerivač dobiva ažuriranja, jer brz Wi‑Fi ne vrijedi puno ako vašu mrežu ostavlja izloženom.
Kompatibilnost brzine interneta
Kad ljudi biraju router, većina prvo gleda dizajn i lampice. Skroz normalno. Ali ako router ne može pratiti brzinu koju plaćaš… bacaš novce kroz prozor svaki mjesec.
Prvo pitanje: *kolika ti je stvarna brzina interneta*? Ne ono što piše u reklami, nego što vidiš na speedtestu kad spojiš laptop direktno na modem od A1/T-Coma. Ako plaćaš, recimo, 500 Mbps, a router u stvarnom radu gura jedva 250–300 Mbps, router postaje usko grlo. Imao sam to doma — prebacio sam se na brži optički paket, sve super na papiru, ali Netflix je i dalje štopao. Krivac? Stari „legendarni“ router koji je realno bio za mirovinu.
Ono što većina preskoči u specifikacijama su WAN/LAN portovi. Ako imaš optiku ili kabelski internet, ciljaj barem na Gigabit portove (1 Gbps). Za nove multi-gig pakete (2–5 Gbps) ili ako doma imaš brzi NAS za filmove i backup, traži 2.5G ili 5G port. Bez toga ti je kao da kupiš Ferrari i voziš ga po ulici s ležećim policajcima svaka tri metra.
Prednosti
- Viši protoci = stabilniji streaming, manje živciranja kod 4K i gaminga
- Bolja oprema (CPU, više radio modula) znači da i kad ti je pola stana spojeno, sve radi glatko
- Podrška za 80/160 MHz kanale i viši QAM omogućuje da Wi‑Fi stvarno iskoristi tvoj paket
Mane
- Moderni routeri s 2.5G portovima lako skoče preko 150–200 €
- Ako ti je paket 100–200 Mbps, lako je pretjerati i kupiti skuplji router bez stvarne koristi
Mali trik za kraj: pri kupnji uvijek gledaj *realne* recenzije i testove brzine, ne samo one ogromne brojke tipa „AX6000“ na kutiji. To su više marketinški slogani nego realnost.
Standardi i pojasevi Wi-Fi mreža
Većina ljudi gleda one famozne crtice gore desno na mobitelu i kaže: “Ma dobro je, ima signala.” Ali pravi film se odvija *iza kulisa* — u standardima i frekvencijskim pojasevima koje ruter podržava.
Sjećaš se onih starih TP-Link rutera koji su dolazili “gratis” uz internet paket? To su uglavnom 802.11n veterani. Danas su u igri 802.11ac, 802.11ax (Wi‑Fi 6), a počinje se gurati i Wi‑Fi 7. Razlika?
Kad svi u stanu istovremeno grabe Netflix u 4K, igraju CS2 i netko još radi video‑poziv — s novijim standardom to *ne* završi tako da netko viče: “Tko opet skida nešto?!”
Noviji standardi ti daju:
- veći stvarni protok (ne samo brojku na kutiji),
- nižu latenciju (manje “teleporta” u igrama),
- pametnije raspoređivanje uređaja kad pola zgrade visi na mreži.
—
Prednosti novijih standarda
- Wi‑Fi 6 / 6E / 7 znaju “žonglirati” s puno uređaja odjednom, bez da se sve pretvori u digitalni štroč.
- Bolje rade u zgradama gdje svaka druga vrata ima svoj ruter.
- Manje čekanja da se stranica “dočita” kad se krećeš po stanu.
—
Mana? Nije sve zlato što piše na kutiji
Stari laptopi i mobiteli često ne znaju iskoristiti sve te trikove. Imao sam frenda koji je kupio brutalno skup ruter, a pola uređaja mu je i dalje radilo kao da je 2014. godina, jer nisu podržavali novi standard.
—
Što se pojaseva tiče, tu postaje zanimljivo.
Dual‑band znači 2,4 GHz + 5 GHz. Onaj 2,4 GHz je kao stara magistrala: sporija, ali prolazi svuda — kroz zidove, stubišta, pol stana. 5 GHz je brza cesta: brža, ali osjetljivija na zidove.
Tri‑band dodaje još jedan pojas (drugi 5 GHz ili 6 GHz). To je kao da ti netko otvori dodatnu traku na autocesti kad svi idu na more — uređaji se rasporede, manje je gužve, manje psovki.
Širina kanala (20–320 MHz)?
Što širi, to više “traka” za podatke — ali i više šanse da ti netko iz susjednog stana “uđe u traku”. Ako živiš u zgradi, često je pametnije ne ganjati maksimalnu širinu, nego stabilnost.
Ako kupuješ ruter 2025., ciljaj barem Wi‑Fi 6 i dual‑ ili tri‑band, pa da ne mijenjaš sve za dvije godine kad ti stigne novi smart TV, konzola i još tri “pametne” lampe koje samo traže pažnju — i bandwidth.
Područje pokrivenosti i antene
Sada kad znaš koji sve “naglasci” postoje u Wi‑Fi svijetu (standardi, pojasevi, sve te oznake koje zvuče kao registarske tablice), dolazimo do pitanja koje zapravo svi pitaju:
dokle to čudo stvarno dobacuje po stanu?
Odgovor nije samo “koliko je jak ruter”. Igraju ulogu tri stvari: snaga odašiljanja, pojačanje antena (oni dBi brojevi koje većina ignorira) i pojas koji koristiš.
2,4 GHz je stari, izdržljivi radnik. Ide dalje, lakše prolazi kroz zidove, čak i kroz onaj famozni nosivi zid koji nitko ne smije dirati. Ali… sporiji je i često zagušen. Tu ti visi pola susjedstva, dječje igračke na daljinsko, mikrovalna, Bluetooth slušalice.
5 GHz je malo kao brzi vlak — stižeš brže na odredište, ali trebaš *bolju prugu* i što manje tunela. Super brzina na kraćoj udaljenosti, no svaki zid ga malo “uguši”, a dva kata iznad rutera možeš se pozdraviti sa stabilnim signalom.
Ja sam recimo jednom pametno stavio ruter u hodnik, “da bude svima jednako”. Rezultat? U dnevnom sobi Netflix radi, u spavaćoj sobi se YouTube sruši čim završi reklama. Pomoglo je tek kad sam uzeo ruter s vanjskim antenama i okrenuo ih prema sobama gdje se zapravo živi, ne prema ormaru s jaknama.
Prednosti i mane pojaseva
| Pojas | Prednost | Mana |
|---|---|---|
| 2,4 GHz | Veći domet, bolje kroz zidove | Sporo, često zakrčeno |
| 5 GHz | Brže, stabilnije za video i gaming | Kraći domet, loše kroz katove |
Ako imaš veći stan, “raščupani” tlocrt ili kuću na dva-tri kata, nemoj se zavaravati jednim ruterom od 40–50 €.
Realno — trebat ćeš mesh sustav ili barem jednu dodatnu pristupnu točku. Manje živciranja, manje gašenja i paljenja rutera, i više onog što zapravo želiš: da Wi‑Fi radi i da ga ne moraš ni primjećivati.
Rukovanje kapacitetom uređaja
Čim kreneš brojati koliko se uređaja zapravo kači na Wi‑Fi, malo se prestrašiš. Nije to više “mobitel i laptop”. Kod mene doma: dva mobitela, službeni laptop, privatni laptop, TV, PlayStation, tablet, Chromecast, usisavač, klima, čak i aparat za kavu. Došao sam do 24 uređaja i shvatio — problem nije internet, nego ruter.
Prva stvar koju uvijek provjerim kad nekom biram ruter: službeni broj istovremenih veza. Ako piše 10–15 uređaja, to je za garsonijeru iz 2010., ne za 2025. Ciljaj barem 30–50 aktivnih uređaja za prosječno kućanstvo, pogotovo ako imate klince, gaming i smart home.
Onda dolazi tehnika koja zvuči dosadno, ali čini razliku.
- MU‑MIMO — kao konobar koji može istovremeno posluživati više stolova, umjesto da ide redom.
- OFDMA — dijeli “cestu” na više malih traka pa podnosi više prometa odjednom.
Bez toga, svaki put kad netko upali Netflix u 4K, ti na videopozivu izgledaš kao da se spajaš s dial‑upom.
Prednosti (ako pogodiš pravi ruter)
- 4K Netflix u dnevnom, Teams poziv u radnoj sobi i klinci na Fortniteu — sve radi bez pucanja živaca
- Manje “zašto mi kasni zvuk?” i “što ti je s kamerom?” situacija
- Ruter ne počne “šištati” kad krene update igara od 100+ GB
Mane (i par zamki)
- Jeftini ruteri s “velikim brzinama na kutiji” često imaju slab procesor i malo RAM‑a — rade dobro prvih mjesec dana, pa krenu restarti
- Ako nema QoS ili neku vrstu kontrole propusnosti, nemaš koga “pogurati” — posao, videopozivi i gaming borit će se s TikTokom
Moj savjet: traži ruter s dual/quad‑core procesorom, dovoljno memorije, MU‑MIMO + OFDMA, te QoS. To ti je razlika između “Wi‑Fi nam je koma” i “internet napokon prestao biti tema svađe doma”.
Sigurnosne značajke i ažuriranja
Kad biraš ruter, svi prvo pitaju “kolika je brzina” i “dokle hvata”. Sigurnost dođe na red tek kad nešto krene krivo — netko ti upadne u Wi‑Fi, Netflix šteka, printer “poludi”.
Ja sam jednom ostavio zadani admin/admin na ruteru. Tjedan dana kasnije, pola uređaja mi je prešlo na neki čudni DNS, reklame iskaču, brzina nikakva. Nije bio “haker iz filma”, nego običan bot koji skenira mreže. Dovoljno.
Prvo što danas gledaj je *vrsta zaštite mreže*. Ako ruter nema WPA3, još nije smak svijeta, ali barem traži WPA2 s AES‑om. Sve ispod toga — WEP, TKIP i slične relikvije — realno je kao da ti je stan zaključan zihericom.
Prednosti kad paziš na sigurnost
Najbolji ruteri (tipa Asus, AVM Fritz!Box, noviji TP‑Link Omada/Deco modeli) imaju:
- ugrađen firewall (SPI/NAT)
- opciju da ugasiš UPnP i sam otvoriš samo portove koji ti trebaju
- redovite firmware nadogradnje barem par godina nakon kupnje
Tu kreću prave koristi: manje šanse da ti netko uleti na kućnu mrežu, manje botova, manje “čudnih” reklama i preusmjeravanja.
Mane kad sigurnost zanemariš
Ako uzmeš najjeftiniji “no name” ruter za 20–30 €, obično:
- nema jasne informacije *koliko dugo* dobiva updateove
- nadogradnje moraš ručno skidati (i rijetko tko to radi)
- nema dodatne štitove poput IDS/IPS, DNS filtera ili blokade malwarea
Još jedna stvar: daljinski pristup. Ako već želiš upravljati ruterom dok si na poslu ili na putu, traži HTTPS, SSH ili pristup preko VPN‑a — nikako “otvoreni” web sučeljski port.
I, za kraj, dvije banalnosti koje spašavaju živce: promijeni zadanu lozinku odmah prvi dan i, ako ruter nudi MFA, uključi ga. To je otprilike kao da stvarno zaključaš vrata, a ne samo prisloniš ih.
Priključci i mogućnosti povezivanja
Ispod svih tih antena i “gaming” LED-ica, usmjerivač je zapravo — kutija s rupama. I tu najčešće nastane drama. Ljudi kupe “zvijer” od 250–300 € i onda shvate da nemaju dovoljno portova za TV, konzolu i onaj stari PC u radnoj sobi.
Prvo hladna glava: koliko ti UISTINU treba žičanih priključaka?
Računalo, smart TV, konzola, možda NAS ili IPTV prijemnik od operatera… Ja sam jednom uzeo usmjerivač s dva LAN porta, jer je “izgledao moćno”. Završio sam s dodatnim switchem od 30 € i hrpom kabela po podu. Ne ponavljaj moju grešku.
Traži barem Gigabit LAN. Sve ispod toga je kao da si kupio novi Porsche i stavio zimske gume iz 2009. godine.
Ako imaš optiku 1 Gbps+ ili brz NAS (Synology, QNAP i slično), gledaj usmjerivače s 2.5G ili 10G portovima. Takvi modeli više nisu egzotika — pogotovo u 2025., kad ISP-ovi kod nas već nude 2 Gbps pakete.
Plus strane dobrog portaža
- Poseban WAN port za spajanje na modem/ONT
- Podrška za način spajanja tvog ISP-a (PPPoE, DHCP, statički IP)
- Multi‑WAN ili failover ako želiš backup preko drugog operatera ili mobilne mreže
- USB 3.0/3.1 za disk, printer ili 4G/5G stick — praktično kad internet padne u najgorem mogućem trenutku (naravno da je to Zoom sastanak)
Gdje nastaju problemi
Napredniji korisnici kasno shvate da im trebaju stvari poput VLAN‑ova, LACP‑a ili pristojnog QoS‑a po portu. Ako planiraš odvojiti posao od kuće, radni laptop od gejming mašine, ili NAS od ostatka mreže — provjeri tu podršku prije kupnje.
U prijevodu: nemoj gledati samo antene i marketing. Otvori stražnju stranu usmjerivača, brojaj rupe… to ti je zapravo pola priče o performansama.
Softver, aplikacije i kontrole
Svi prvo gledaju antene koje strše ko svjetionici, brzine u gigabitima i “gaming” LED cirkus. A onda ti net pukne usred Teams sastanka i shvatiš da te nije izdao Wi‑Fi signal, nego — softver.
Ja sam jednom uzeo “zvijer” od rutera jer je imao četiri antene i kutija je vrištala “PRO GAMING”. Nakon mjesec dana… svakih par dana reset. Na kraju se pokazalo da proizvođač više ni ne razvija firmware. Nema zakrpa, nema sigurnosnih updateova, ništa. Doslovno kao da si kupio auto bez servisa.
Ono na što treba gledati:
- Redovne nadogradnje firmwarea — pogledaj na webu proizvođača kad je zadnji update izašao. Ako je zadnje ažuriranje bilo 2022., bježi.
- Sučelje koje ne izgleda kao Excel iz 2005. ASUS, AVM (FRITZ!), TP‑Link novije generacije — svi imaju pristojna web sučelja i aplikacije koje stvarno rade, ne samo na papiru.
Što ti softver stvarno donosi (pros)
Kad ruter ima normalne opcije, život je mirniji:
- gost mreža za ekipu (da ti ne rovare po pametnim žaruljama)
- QoS po uređaju — da Netflix u dnevnoj ne ubije ping na tvojem PC‑u
- roditeljska kontrola po rasporedu: klinci offline u 22:30, automatski
- daljinski pristup kad si kod staraca, a partner ti šalje poruku “Wi‑Fi je opet lud”
Ali ima i sitnica koje zaboravimo (cons ako ih nema)
Sigurnosni detalji. Ako ruter nema:
- jaku admin lozinku (ajde, *barem* nešto tipa `Y5k!p9#uQ1`, ne `admin123`)
- *barem* mogućnost 2FA za cloud račun
- HTTPS / SSH umjesto čistog HTTP‑a
- opciju da ugasiš cloud i upravljaš samo lokalno
…onda si u startu na klimavim nogama.
Na kraju, antene su šminka. Softver ti odlučuje hoćeš li o rutera razmišljati jednom godišnje — ili svaka tri dana.
Zaštita za budućnost i put nadogradnje
Softver ti spašava živce iz dana u dan, ali dugoročno te spašava samo jedno: hardver koji neće izgledati kao fosil za dvije godine. Gledam svoj stari ruter iz 2019. i doslovno čujem kako „šteka“ kad klinci upale Netflix, a ja pokušam odraditi Zoom.
Zato, kad već daješ 120–250 € za ruter, ciljaj na nešto što ima *budućnost*.
Prvo, Wi‑Fi standard. Ako danas kupuješ ruter bez Wi‑Fi 6, 6E ili barem spremnosti za 7, radiš si medvjeđu uslugu. Novi mobiteli (Galaxy S24, iPhone 16…) i laptopi već bez problema gutaju široke kanale od 160 MHz, a uskoro i 320 MHz. To ti je kao autocesta: ako ostaneš na jednoj traci, nema ljutnje kad se sve zakrči.
Plus strane (što stvarno vrijedi gledati)
- MLO i višepojasni rad – ruter odjednom koristi više frekvencija, pa se promet raspoređuje elegantnije nego konobari na špici subotom.
- Backwards compatibility – stariji uređaji (onaj TV koji „još radi super“) i dalje se normalno spajaju.
- Firmware nadogradnje – traži modele koji redovno dobivaju updateove ili podržavaju open‑source firmware (npr. OpenWrt). To ti je kao da auto dobiva nove funkcije bez da ideš u servis.
Ispod plastike bitno je da se ne skriva kalkulator. Gledaj višejezgreni procesor, dovoljno RAM‑a i barem jedan 2.5 GbE port. Ako kasnije poželiš brži optički internet, nećeš morati opet kupovati novi ruter.
Minusevi (gdje ljudi najčešće fulaju)
Najčešća greška? Uzeti „jeftiniji model jer sad je dosta“. Nije. Bez mesh podrške i USB/SIM tetheringa ostaneš bez elegantnog proširenja mreže i backup veze kad ISP padne baš dok šalješ rok‑kritičan mail.
Ja sam to jednom ignorirao. Pogodi tko je slao prezentaciju s parkirališta, preko mobitela hotspotom, po kiši.
Često postavljana pitanja
Mogu li koristiti vlastiti usmjerivač s modemom ili pristupnikom svog davatelja internetskih usluga?
Da, obično možete, tako da ISP‑ov gateway stavite u bridge ili passthrough način rada. Više od 60% korisnika prijavljuje bolju pokrivenost s vlastitim usmjerivačem, ali izgubit ćete neke značajke specifične za ISP, poput kontrola putem aplikacije.
Koliko često bih trebao zamijeniti ili nadograditi svoj kućni Wi‑Fi usmjerivač?
Svoj kućni Wi‑Fi usmjerivač trebali biste nadograditi otprilike svakih 4–5 godina. Zamijenite ga ranije ako primjećujete česta prekidanja veze, male brzine, nedostatak novijih Wi‑Fi standarda, slabu sigurnost ili ako brzina vašeg pružatelja internetskih usluga premašuje mogućnosti vašeg usmjerivača.
Koja je razlika između modema, usmjerivača i Wi‑Fi pristupne točke?
Upravljate digitalnim prometnim sustavom: modem komunicira s vašim ISP‑om, usmjerivač usmjerava i osigurava taj promet, a Wi‑Fi pristupna točka pretvara ga u bežične signale koje vaši uređaji zapravo mogu koristiti.
Kako mogu osigurati svoju kućnu Wi‑Fi mrežu od hakera i susjeda?
Osiguravate ga promjenom zadanih administratorskih prijava, korištenjem WPA3 ili WPA2‑AES enkripcije, snažnim jedinstvenim lozinkama, onemogućavanjem WPS‑a, ažuriranjem firmvera, skrivanjem nepotrebnih SSID‑ova, omogućavanjem gostujuće mreže i ograničavanjem administratorskog pristupa samo na pouzdane uređaje.
Trebaju li igraće konzole ili pametni televizori žičane veze za najbolju izvedbu?
Ne trebaju im žice, ali na njima cvjetaju. Zamislite metke podataka koji jure niz kabele umjesto da lebde kroz zrak pun gužve. Za natjecateljsko igranje ili 4K streaming osjetit ćete glađu akciju i manje dosadnih zastajkivanja s Ethernetom.
