Zima s djecom. Samo ta fraza izaziva dva potpuno suprotna osjećaja u meni – toplinu oko srca zbog sanjkanja i grudanja, ali i onaj hladni znoj kad se sjetim pakiranja skafandera, curenja nosa i vječitog pitanja: “Jel’ ima tamo išta za raditi kad padne mrak u 4 popodne?” Ako ste ikada pokušali ugurati četveročlanu obitelj i svu skijašku opremu u prosječan karavan, znate o čemu pričam.
Nije stvar samo u destinaciji; stvar je u preživljavanju s osmijehom. Tražite mjesto gdje nećete morati kuhati, gdje netko drugi animira klince dok vi pijete kuhano vino i gdje soba nije samo mjesto za spavanje, već utočište.
Nakon godina testiranja (i nekoliko promašaja koji su me koštali živaca), suzio sam izbor na hotele koji stvarno razumiju što znači “family friendly”. Skuhajte si kavu, ovo je lista koja vam treba.
1. Falkensteiner Hotel Sonnenalpe (Nassfeld, Austrija)
Ako ste ikada sanjali o tome da se probudite, popijete kavu, obujete pancerice i doslovno zakoračite na snijeg bez onog mukotrpnog hodanja, nošenja skija i dječjeg plakanja “teško mi je”, onda me slušajte pažljivo.
Sonnenalpe nije samo hotel; to je institucija na 1.500 metara nadmorske visine koja rješava logističke noćne more. Nalazi se usred Nassfelda, što znači da ste u srcu akcije. Ovdje nema “vožnje do staze”. Vi jeste na stazi.
Ono što me svaki put iznova oduševi kod ovog mjesta je njihova filozofija da djeca nisu smetnja, već VIP gosti. Sjećam se kad smo prvi put došli, bio sam skeptičan oko tog famoznog “Falky-Alm” koncepta.
Mislio sam, okej, još jedna igraonica s par bojica. Ma kakvi. To je čitav svijet za klince. Imaju ogroman prostor za igru na dvije etaže, a najbolje od svega – čuvaju djecu od 3 do 12 godina uz profesionalnu animaciju.
I kad kažem profesionalnu, mislim na ljude koji stvarno imaju strpljenja, a ne one koji samo puste crtić. Za tinejdžere je tu odvojena zona, što je spas jer, budimo realni, zadnje što trinaestogodišnjak želi je biti viđen s mlađim bratom u bazenu s lopticama.
A kad smo kod vode, wellness je priča za sebe. Imaju taj unutarnji i vanjski bazen koji su povezani. Nema boljeg osjećaja nego plivati u toploj vodi dok vani sipa snijeg, a para se diže oko vas.
Za klince postoji ogroman tobogan unutar bazenskog kompleksa. E sad, jedna stvar koju moram napomenuti, a tiče se hrane – ovdje se jede opasno dobro. Puni pansion plus znači da imate doručak, ručak, večeru i pića uz obroke.
Znači, nema onog stresa “gdje ćemo jesti na stazi” i plaćanja 15 eura za bečki koji je zapravo đon od cipele. Ovdje se vratite na ručak u hotel, skinete pancerice i jedete kao ljudi.
Osobno, najdraži detalj mi je njihova “biblioteka” igračaka i opreme. Zaboravili ste grijač za bočice? Imaju ga. Trebate nosiljku? Tu je. To su te male stvari koje čine razliku između odmora i selidbe. Jedini minus?
Pa, cijena zna biti paprena u visokoj sezoni, ali ako uračunate školu skijanja koja je odmah ispred i hranu, matematika na kraju i nije tako loša. Savjet iz prve ruke: rezervirajte školu skijanja unaprijed online, gužve znaju biti lude prvog dana smjene gostiju.
2. Amadria Park Hotel Andrija (Šibenik, Hrvatska)
Znam što mislite – tko normalan ide na more zimi? E pa, dopustite da vas razuvjerim. Ako niste tip od snijega, ako vam sama pomisao na lance za gume izaziva osip, onda je Hotel Andrija u Solarisu vaše zimsko utočište. Ovo je, bez pretjerivanja, prvi pravi dječji hotel u Hrvatskoj i to se vidi na svakom koraku. Ovdje dizajn nije “prilagođen djeci”, on je napravljen za djecu.
Čim uđete u lobi, imate osjećaj da ste zaronili u ocean. Recepcija izgleda kao podmornica, posvuda su motivi morskih životinja, kornjače, ribe, sirene… Klinci ostanu paf čim prođu kroz vrata.
Nema onog sterilnog hotelskog mirisa i tišine gdje se bojite da će vaše dijete glasno kihnuti. Ovdje je graja prihvatljiva, dapače, očekivana. Sjećam se kad smo bili tamo jedan vikend u siječnju, puhao je vani led, ona prava šibenska bura koja kosti probija. Mi nismo nosa promolili van, i nije nam falilo apsolutno ništa.
Glavni adut zimi su im unutarnji bazeni. Nisu ogromni kao neki vodeni parkovi, ali su dovoljni da se djeca “izguštaju”. No, prava magija se događa u njihovim radionicama.
Imaju te “Mini Club” programe gdje tete animatori rade čuda. Nije to samo “evo vam papir i crtajte”, nego imaju tematske dane, potrage za blagom po hotelu, disko večeri.
Moji su klinci bili toliko oduševljeni maskotom Solarkom da smo morali kupiti plišanca (naravno, koštao je kao suho zlato, ali mir u autu nema cijenu). Restoran je također prilagođen malim ljudima – imaju svoj dio s nižim pultovima gdje si sami mogu uzimati hranu. To im daje taj osjećaj važnosti i samostalnosti, a vama daje pet minuta mira da pojedete pašticadu.
Iskreno, sobe su možda malo manje kvadrature nego što bih volio za obiteljski hotel, pogotovo ako imate dvoje veće djece i hrpu stvari, ali kreveti na kat u obliku kućica ili brodova to kompenziraju vizualno.
Još jedna stvar – iako je zima, prošetajte resortom ako vjetar stane. Selo je pusto, ali ima tu neku melankoličnu ljepotu, a zrak je toliko čist da ćete spavati kao bebe. I da, iskoristite blizinu Šibenika. Tvrđave su zimi prazne, nema gužvi, a grad je predivan. Samo pazite na radno vrijeme atrakcija van sezone.
3. Falkensteiner Family Hotel Diadora (Zadar, Hrvatska)
Okej, idemo malo južnije, na poluotok Punta Skala. Diadora je nedavno prošla kroz ozbiljnu renovaciju i moram priznati – izgleda svjetski.
Ako tražite mjesto koje vrišti “premium”, a da pritom ne gledaju poprijeko vaše dijete koje je upravo prolilo sok od naranče po dizajnerskom tepihu, ovo je to. Ovo nije samo hotel, ovo je tvrđava zabave, ali s dozom luksuza koja nama roditeljima često fali u “dječjim” hotelima.
Ono što Diadoru izdvaja je taj fokus na bebe i malu djecu. Ako imate “pelenaše”, znate koja je muka putovati. Ovdje vas u sobi dočeka sve – od kadice, grijača bočica, do kante za pelene. Doslovno možete doći s pola prtljažnika manje.
Ali, prava zvijezda je “Falky Land”. To je ogroman, ali baš ogroman prostor s igralištima, kinom i, pazite sad, znanstvenim laboratorijem za klince. Zadnji put kad smo bili, moj stariji sin je proveo tri sata radeći neke pokuse s animatorima. Nisam ga vidio pola dana. Mislio sam da su ga oteli, a on je učio o vulkanima.
Bazen i wellness dio su također vrhunski. Imaju plitke bazene za bebe s raznim prskalicama, ali i tobogan za one malo hrabrije. Voda je topla, prostorije su grijane kako treba – nema onog drhtanja kad izađete iz vode.
Meni je osobno vrhunac bila hrana. Buffet je ogroman, ali kvaliteta je restoranska. Imaju poseban kutak gdje pripremaju kašice za bebe od svježeg voća i povrća. Znači, ne one kupovne staklenke, nego prava hrana. To me kupilo.
E sad, budimo realni oko jedne stvari – lokacija. Punta Skala je malo izolirana. Zimi tamo puše kao da nema sutra i osim šetnje uz more (dobro se obucite!), nemate baš kamo pješice. Osuđeni ste na hotel ili morate paliti auto do Zadra ili Nina. Ali s druge strane, kad imate ovakav sadržaj unutra, realno ni ne želite ići van.
Jedan savjet: ako idete u vrijeme školskih praznika, pripremite se na gužvu u restoranu. Iako je prostor velik, buka zna biti intenzivna. Ali hej, barem se nitko neće okrenuti ako vaše dijete počne pjevati “Let it go” usred večere.
4. Bohinj Eco Hotel (Bohinj, Slovenija)
Priznajem, imam slabu točku na Bohinj. Ima nešto mistično u tom jezeru i planinama okolo, čak i kad je sve sivo i hladno. Bohinj Eco Hotel je specifična zvjerka. Izvana izgleda moderno, možda malo i previše “betonski” za alpsko okruženje, ali unutra je priča sasvim drugačija.
Toplo drvo, kamin u lobiju, i taj osjećaj da ste došli negdje gdje brinu o prirodi (iako, ruku na srce, kad sam na odmoru, manje brinem o ugljičnom otisku, a više o tome hoću li se naspavati).
Glavni razlog zašto je ovaj hotel na listi za djecu je podzemni tunel. Da, dobro ste pročitali. Hotel je povezan toplim hodnikom s vodenim parkom Bohinj. Znači, vani može biti mećava, minus deset, vukovi zavijaju, a vi u šlapama i ogrtaču šetate do bazena.
To je game changer. Vodeni park nije ogroman kao Terme Čatež, ali ima sve što treba: tobogane, divlju rijeku, stijenu za penjanje iznad vode (što je klincima apsolutni hit) i plitke dijelove za male.
Osim vode, hotel ima i vlastitu kuglanu u podrumu. Zvuči kao sitnica, ali kad padne mrak u 4 popodne, a djeca su puna energije koju nisu potrošila jer je vani prehladno, ta kuglana spašava živote. Interijer je ugodan, sobe su prostrane, a mnoge imaju one drvene elemente koji daju toplinu. Hrana je solidna, dosta lokalnih namirnica, sireva i onih njihovih slovenskih kobasica.
Ono što morate znati je da ovo nije ski-in/ski-out hotel. Skijalište Vogel je blizu, par minuta vožnje autom ili ski-busom (koji staje ispred), ali ovisite o prijevozu. S druge strane, Vogel je predivan za obiteljsko skijanje, pogotovo dječji park na vrhu. Još jedan “insider tip”:
Ako volite saune, ovdje imaju ekskluzivni wellness samo za odrasle na vrhu hotela s panoramskim pogledom. Dogovorite se sa supružnikom za smjene – sat vremena mira gore dok drugi čuva djecu u aquaparku dolje vrijedi svakog eura. Cijene su pristojnije nego u Austriji, a doživljaj je baš onako, autentično zimski.
5. Familienhotel Ramsi (Nassfeld, Austrija)
Ako Falkensteiner Sonnenalpe ima atmosferu velikog, užurbanog resorta, onda je Ramsi onaj topli, karirani zagrljaj bake koja vas čeka s kakaom.
Nalazi se isto u Nassfeldu, ali malo niže, na nekih 5 minuta vožnje od glavne gondole (Millennium Express). Iako nije direktno na stazi u smislu da skijama uletite u lobi, oni to kompenziraju vlastitim, privatnim skijalištem za djecu odmah ispred hotela. I to je genijalno za početnike.
Ramsi je sve podredio djeci. Ali baš sve. Maskota Ramsi (neki patuljak s plavom kosom) iskače iz paštete, ali djeca ga obožavaju. Ono što me fasciniralo je njihova predanost detaljima.
Sobe su ogromne, često imaju odvojene dječje sobe s tematskim krevetima. Nema onog guranja pomoćnog ležaja pokraj bračnog kreveta gdje svako noćno ustajanje znači udaranje malim prstom u nogu stola. Ovdje imate prostora za disanje.
Hrana? All inclusive, ali onaj pravi austrijski. Popodnevna užina (Jause) je legendarna – kolači, juhe, naresci. Opasno za liniju, odlično za dušu. Imaju i grijani vanjski bazen. Znam, zvuči ludo kupati se vani dok je snijeg okolo, ali voda je toliko topla da je gušt. Unutra imaju sportsku dvoranu gdje klinci mogu igrati nogomet ili košarku, što je super ispušni ventil.
Jedna anegdota koja najbolje opisuje ovo mjesto: Moj mlađi sin je, naravno, uspio izgubiti rukavicu negdje u snijegu prvog dana. Došli smo na recepciju pitati jesu li je našli. Žena se nasmijala, otvorila ladicu punu rezervnih rukavica i rekla: “Uzmi koje ti pašu, vratit ćeš kad nađeš svoje ili kad odlazite.”
To je ta razina opuštenosti. Nisu komplicirali, nisu naplatili. Osjećate se kao doma. Mana? Pa, lokacija zahtijeva korištenje njihovog shuttle busa ili vlastitog auta do glavne žičare ako ste napredniji skijaš. Ali taj shuttle vozi stalno i to funkcionira kao švicarski sat. Ako su vam djeca tek stala na skije, nemojte ni ići gore prvih dana, njihova “čarobna livada” ispred hotela je savršena.
6. Ramada Resort Kranjska Gora (Slovenija)
Kranjska Gora ima posebno mjesto u mom srcu. To je jedno od onih mjesta koje ima dušu, nije samo nakupina hotela na brdu. A Ramada Resort (bivši Larix, za nas nostalgičare) je pozicioniran tako da bolje ne može. Doslovno je u podnožju staza. Gledate kroz prozor sobe i vidite ljude kako skijaju na onoj poznatoj padini gdje se vozi Zlatna lisica (kad ima snijega, naravno).
Ovaj hotel biram kad želim kombinaciju skijanja i gradskog štiha. Izađete iz hotela na jednu stranu – na snijegu ste. Izađete na drugu – u centru ste mjesta, među pizzerijama, kafićima i štandovima. To je velika prednost ako imate tinejdžere koji žele malo prošetati sami ili ako vam se navečer ne jede hotelska hrana (iako je sasvim pristojna).
Bazen je, moram priznati, glavni “prodajni adut” za klince. Zidovi su stakleni i gledaju direktno na skijalište. Fenomenalan je osjećaj brčkati se u toploj vodi i gledati smrznute skijaše kako se spuštaju.
Voda je čista, prostor je velik, iako zna biti gužvovito vikendom jer je otvoren i za vanjske goste. Sobe su uredne, možda im fali onaj zadnji krik modernog dizajna kao u nekim novijim hotelima, ali su funkcionalne i čiste. Tepisi su debeli, zvučna izolacija dobra – ključno kad susjedi do vas imaju bebu koja plače.
Ono što me malo smeta, a moram biti iskren, je parking. Znaju imati problema s kapacitetom garaže kad je gužva, pa završite parkirani negdje dalje. Također, Kranjska Gora je niska (samo 800m), pa ako je topla zima, umjesto snježne idile možete dobiti kišu i bljuzgu.
Ali zato imaju odlično organizirano sanjkalište i noćno skijanje koje je klincima doživljaj. Ako idete ovdje, obavezno posjetite jezero Jasna, pješice je blizu. Zimi je zaleđeno i izgleda kao iz bajke, a onaj kip kozoroga je obavezna fotka za Instagram, htjeli vi to priznati ili ne.
7. Wellness Hotel Sotelia – Terme Olimia (Podčetrtek, Slovenija)
Ako tražite mjesto gdje ćete vi dobiti vrhunski wellness, a djeca neće cviliti da im je dosadno, Terme Olimia su vjerojatno najbolji izbor u regiji, a Sotelia je krunski dragulj tog kompleksa. Hotel je arhitektonsko čudo, ukopan u brijeg, sa zelenim krovom. Izgleda kao hobitska nastamba, ali luksuzna verzija.
Sotelia je povezana podzemnim hodnicima sa svim ostalim dijelovima termi, što je zimi ključno. Ne morate oblačiti jakne tri dana. Ali ono zbog čega ste ovdje s djecom je “Termalija Family Fun”.
Ljudi moji, to je svemirski brod. Imaju pješčanik unutar bazenskog kompleksa. Da, pijesak i voda, unutra. Djeca polude za tim. Imaju 7D kino (što god to značilo, sjedala se tresu i šprica vas voda), igraonice s konzolama za starije, i naravno, tobogane.
Sjećam se da smo jednom proveli cijelo popodne u tom “Family Fun” dijelu. Ja sam čitao knjigu (napokon!), dok su klinci sigurno 50 puta prošli kroz onaj tobogan s efektima.
Sigurnost je na visokoj razini, spasioci su posvuda, a podloge su mekane pa nema razbijenih koljena. Za roditelje, Wellness Orhidelia je vizualno najljepši wellness u ovom dijelu Europe, ali imajte na umu da je on “adults only”. Morat ćete se mijenjati ili iskoristiti čuvanje djece ako je dostupno.
Hrana u Soteliji je… pa, rekao bih “ozbiljna”. Imaju show-cooking, puno zdravih opcija, ali uvijek se nađe i pizza ili tjestenina za klince. Usluga je na nivou 4 superior zvjezdice.
Jedina “zamjerka” je što se u ovom labirintu hodnika i bazena lako izgubiti prvih dana. Doslovno vam treba karta. I da, cijena. Nije jeftino. Ali kad zbrojite da ne plaćate ski pasove (jer se ovdje kupate, ne skijate), dođe na isto kao zimovanje u Austriji, samo se vratite odmorniji jer vas nije propuhala bura na žičari.
8. Hotel Termag (Jahorina, BiH)
Jahorina je doživjela pravi procvat zadnjih godina, a Termag je, po meni, još uvijek broj jedan kad pričamo o omjeru cijene, kvalitete i onog pravog planinskog ugođaja. Ovo je hotel koji miriše na borovinu i kamin. Doslovno. Čim uđete, osjetite taj miris dima i drveta koji vam odmah spusti tlak.
Termag se nalazi direktno na stazi. Skijašnica im je vrhunska, izađete van i na skijama ste. Za djecu je to savršeno jer je odmah ispred hotela poligon za početnike i pokretna traka. Gledate ih s terase hotela kako padaju i dižu se dok pijete čaj. Unutar hotela imaju kuglanu (opet ta kuglana, ali vjerujte mi, zimi je to spas), biljar i veliku igraonicu.
Animatori su im sjajni, baš se trude, a taj bosanski duh gostoprimstva se osjeti na svakom koraku. Nema one uštogljenosti kao u nekim švicarskim hotelima. Ovdje vas konobar pita “kako su djeca” i stvarno ga zanima odgovor.
A hrana… Jao, hrana. Uštipci s kajmakom za doručak su razlog zašto se vraćam. Buffet je bogat, domaći, sve je ukusno. Nema onih plastičnih kroasana, ovdje se jede konkretno.
Restoran “Koliba” u sklopu hotela je mjesto gdje se odvija sav društveni život. Navečer zna biti glasna glazba, što nekima smeta, ali mojim klincima je to bilo super jer su plesali do iznemoglosti.
Sobe su uređene u tom rustikalnom stilu, puno drveta, tople su. Jedino na što trebate paziti je rezervacija termina za školu skijanja jer su instruktori na Jahorini jako traženi, a oni vezani uz Termag su na dobrom glasu.
Cjenovno, ovo je pristupačnija opcija od Austrije ili Italije, a staze su sad stvarno dobro uređene i pokrivene topovima. Ako tražite onaj osjećaj “zimske bajke” gdje je sve pokriveno snijegom, a unutra pucketa vatra, Termag je taj. Samo ponesite lance za auto, put do Jahorine zna biti zeznut ako zapada snijeg.
9. Falkensteiner Hotel Cristallo (Katschberg, Austrija)
Vraćamo se u Austriju, ali ovaj put na Katschberg. Cristallo je još jedan Falkensteinerov adut, ali ima drugačiju vibru od Sonnenalpea. Smješten je na 1.600 metara, što znači – snijeg je garantiran. Ovdje ne gledate u blato, gledate u bijelo prostranstvo. Hotel je ogroman, pravi labirint, ali je organiziran tako da sve teče glatko.
Ono što Cristallo izdvaja je njihov “Falky-Acqua-World”. Bazen je odličan, ali spa zona je toliko dobra da ćete poželjeti ostaviti djecu u školi skijanja zauvijek (šalim se, naravno… ili ne?). Škola skijanja je odmah do hotela, a imaju i onaj “Katschli’s Kids World”, zabavni park na snijegu. Zgodno je što rentu opreme imaju u samom hotelu, pa nema tegljenja skija po selu.
Hrana je prilagođena djeci do te mjere da imaju svoj “dječji buffet” koji je postavljen nisko, pa si sami mogu grabiti hranu. To je genijalno jer ne morate vi glumiti konobara. Imaju sve, od bolonjeza do pohanog, ali i zdravih stvari koje, čudom, djeca ovdje čak i pojedu. Animacija je standardno dobra, podijeljena po dobnim skupinama.
Mali savjet: Katschberg je poprilično strmo skijalište, poznato po “A1” stazi, ali oko hotela ima dovoljno plavih staza za učenje. Ipak, vjetar ovdje zna biti nemilosrdan jer ste visoko na prijevoju.
Cristallo je siguran izbor. Nema iznenađenja, znate točno što dobivate za svoj novac – visoki standard, čistoću i mir da su djeca zbrinuta. Ako volite predvidljivost i kvalitetu, ovo je “ziher” opcija. Samo se pripremite na puno hodanja po hotelu, hodnici su beskonačni, ali barem potrošite one knedle od marelica koje ste pojeli za večeru.
10. Hotel Pino Nature (Trebević, BiH)
Za kraj, nešto malo drugačije. Hotel Pino Nature na Trebeviću, iznad Sarajeva. Ovo nije klasični ski-resort hotel, ovo je “nature escape”.
Arhitektura je fantastična, krov hotela izgleda kao planinski vrhovi, savršeno se uklapa u šumu. Dođete ovdje kad želite pobjeći od smoga i gužve, a opet biti 15 minuta vožnje od Baščaršije i najboljih ćevapa na svijetu.
Za djecu imaju super igraonicu “Pino Kids” i, što je najvažnije, ogroman vanjski prostor za igru. Zimi je Trebević popularan za sanjkanje.
Nije to skijalište u rangu Jahorine (iako se može skijati rekreativno), ali za manje klince koji tek otkrivaju snijeg, ovo je raj. Nema onog pritiska da se mora skijati od 9 do 16h. Ovdje se grudate, šetate šumom, sanjkate i uživate na zraku.
Unutra imaju lijep bazen, nije prevelik, ali je dovoljan za opuštanje. Ono što moram napomenuti je wellness – jedan od boljih u kojima sam bio u BiH, s odličnim biljnim čajevima.
Inače, hotel je “dry hotel”, što znači da ne poslužuju alkohol. Nekima je to minus, meni je to zapravo pasalo. Atmosfera je mirnija, obiteljska, nema pijanih ekipa u lobiju. Popijete svježe cijeđeni sok i osjećate se zdravije samo gledajući u jelovnik.
Sobe su moderne, s puno stakla, pa imate osjećaj da spavate u šumi. Buđenje uz pogled na snijegom prekrivene jele je neprocjenjivo. Osoblje je izuzetno ljubazno, baš se trude oko gostiju.
Ako idete ovdje, kombinirajte boravak s izletom žičarom do Sarajeva. Stanica je blizu, a vožnja nudi spektakularan pogled na grad. To je djeci doživljaj sam po sebi. Pino je idealan za kraći zimski odmor, recimo produženi vikend, gdje je cilj napuniti baterije, a ne slomiti noge na crnoj stazi.
Eto, sad kad imate sve informacije, loptica je na vama. Samo nemojte čekati zadnji tren za rezervaciju, jer ova mjesta nestaju brže od sarme poslije Nove godine.
