Kad ti u Valorantu metak prođe tik iznad glave protivnika, jasno je da tražiš miša koji ti stvarno daje prednost u svakoj partiji.
Najbolji gaming miševi danas imaju lagano kućište (oko 60–80 g), vrhunski optički senzor (4000+ realnih DPI, bez akceleracije), polling rate 1000–8000 Hz, nisku latenciju bežične veze te oblik koji odgovara tvom gripu (claw, palm, fingertip).
Modeli poput Razer Basilisk i Logitech PRO serije nude precizno praćenje, pouzdane switcheve i dodatne bočne tipke za brže reakcije u FPS i MOBA igrama.
U nastavku ti pokazujem konkretne modele koji ispunjavaju ove uvjete i kada se koji najviše isplati.
| Razer Basilisk V3 X HyperSpeed bežični igraći miš |  | Najbolja vrijednost bežične veze | DPI (rezolucija senzora): Do 18 000 DPI (Razer 5G napredni optički senzor) | Vrsta veze: Bežični (Razer HyperSpeed 2,4 GHz + Bluetooth) | Programabilni gumbi: 9 prilagodljivih kontrola | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Logitech G PRO 2 LIGHTSPEED bežični gaming miš |  | Odabir za e-sport izvedbu | DPI (rezolucija senzora): Do 44.000 DPI (senzor HERO 2) | Vrsta veze: Bežični (LIGHTSPEED; USB-C za punjenje) | Programabilni gumbi: Programabilne tipke (točan broj nije naveden; profesionalni esports raspored) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Razer Basilisk V3 Pro bežični prilagodljivi gaming miš |  | Premium značajka snage | DPI (rezolucija senzora): Do 30 000 DPI (senzor Razer Focus Pro 30K) | Vrsta veze: Bežični (Razer HyperSpeed; podržava 8 kHz s dodatnim priključkom/prilagodnikom) | Programabilni gumbi: 13+1 / 10+1 programabilnih tipki (softverski konfigurabilne) | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Logitech G203 gaming miš s LIGHTSYNC RGB osvjetljenjem |  | Budget-Friendly Pick | DPI (rezolucija senzora): igrački senzor od 200 do 8.000 DPI | Vrsta veze: Žičani USB (s električnim kabelom) | Programabilni gumbi: 6 programabilnih tipki | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
| Turtle Beach Kone II RGB ergonomski gaming miš |  | Svestrani univerzalac | DPI (rezolucija senzora): Optički senzor do 26 000 DPI | Vrsta veze: Žičani USB Type-A (s električnim kabelom) | Programabilni gumbi: 7 fizičkih tipki, 23 programabilne funkcije | PROVJERI CIJENU | Recenzija |
Više pojedinosti o našim najboljim izborima
Razer Basilisk V3 X HyperSpeed bežični gaming miš
Ako si već potrošio pola plaće na setup, nemaš živaca da ti miš bude najslabija karika. Razer Basilisk V3 X HyperSpeed je onaj tip miša koji nakon par sati korištenja tjera stari miš u ladicu — bez grižnje savjesti.
Prvo, oblik. Nije onaj generički “simetrični za sve i za nikoga”. Kućište je blago agresivno, baš za desnu ruku, pa claw, palm ili neki tvoj hibridni hvat imaju gdje “sjediti”. Kod bržih flickova u Valorantu ili CS2 nema onog osjećaja da ti prsti plešu bez kontrole.
Senzor ide do 18.000 DPI, ali to u praksi znači nešto jednostavnije: kad malo povučeš ruku, nišan ide taman koliko si htio — bez mikrotearinga, bez čudnih skokova. Kao kad fino podesiš osjetljivost volana u F1 igri, pa ti bolid odjednom “sluša”.
Prednosti
Ono što mi se baš svidjelo su devet programabilnih tipki.
Kad na bočne gumbe staviš granatu, ping ili melee, odjednom ti je lijeva ruka slobodnija — manje šetnje po tipkovnici, manje promašenih tipki usred fajta.
HyperSpeed Wireless je druga priča. Latencija je bliže žičanom mišu nego “običnim” BT modelima, a baterija ne iscuri preko vikenda. Idealno ako igraš i na laptopu i na desktopu, prebaciš dongle i vozi.
Mane (da, ima ih)
Nije za ljevoruke, to odmah da raščistimo. Također, ako voliš ultralagane miševe tipa Glorious Model O, Basilisk će ti možda djelovati “mesnatije”. Meni osobno paše, ali svakako probaj ga negdje u dućanu prije nego baciš 70–80 €.
Ako ti treba miš koji stvarno diže ugodu i preciznost, a ne samo šareni RGB za Instagram story — ovaj je ozbiljan kandidat.
- DPI (rezolucija senzora):Do 18 000 DPI (Razer 5G napredni optički senzor)
- Vrsta veze:Bežični (Razer HyperSpeed 2,4 GHz + Bluetooth)
- Programabilni gumbi:9 prilagodljivih kontrola
- RGB rasvjeta:Razer Chroma RGB (16,8 milijuna boja, višestruki efekti, integracija s igrama)
- Kompatibilne platforme:PC, Mac (OS: naveden Windows; tipična Razer višestruka platforma)
- Težina:109 g
- Dodatna značajka:Dvostruki bežični načini rada
- Dodatna značajka:9 prilagodljivih kontrola
- Dodatna značajka:Trajanje baterije do 535 sati
Logitech G PRO 2 LIGHTSPEED bežični igraći miš
Logitech G PRO 2 LIGHTSPEED je onaj miš koji gledaš i misliš: “Ma nema šanse da primijetim razliku.” Onda ga spojiš, odigraš tri ranked meča i počneš preispitivati sve dosadašnje kupnje gaming opreme.
Prvo — oblik. Ambidekstralan je, ali ne onako “teoretski”, nego stvarno upotrebljiv. Ja sam dešnjak, frend je ljevak, obojici paše bez natezanja s gripom. Nema onih čudnih izbočina koje ti nakon tri sata scrima urežu dlan.
HERO 2 senzor je druga priča. Brojke zvuče kao marketing (44.000 DPI, >888 IPS, 88 g akceleracije), ali poanta je jednostavna: koliko god mahnuo rukom po podlozi, crosshair ti ne poludi. Zamisli to kao kad uzmeš bolji objektiv za fotić — odjednom shvatiš da problem nije bio u “skillu”, nego u alatu.
LIGHTSPEED wireless + opcionalni 8.000 Hz receiver? To je već teritorij “osjeća se kao žica, ali nemaš što zapetljati u kotač stolca”. Latency je toliko nizak da se više brineš o pingu na EU Westu nego o vezi miša.
Baterija od oko 95 sati uz USB‑C punjenje znači da nećeš svaka dva dana loviti kabel. Ja ga punim otprilike jednom tjedno, dok gledam highlights s turnira — praktički zaboraviš da je bežičan.
✔ Što je stvarno plus
- lagan, precizan, bez kabela
- odličan za i desnjake i ljevake
- LIGHTFORCE prekidači imaju onaj “klik” koji čuješ i pod prstom i u glavi
❌ Gdje će nekoga zasvrbjeti novčanik ili ego
- ovo je miš za ljude koji igraju ozbiljno; za casual nedjeljni CS možda je overkill
- da bi izvukao maksimum (8.000 Hz), moraš imati i solidan PC i high refresh monitor
Ako grindaš rang ili ganjaš mjesto na LAN-u, G PRO 2 LIGHTSPEED ti je više investicija u konzistentnost nego još jedan “cool gadget za stol”.
- DPI (rezolucija senzora):Do 44.000 DPI (senzor HERO 2)
- Vrsta veze:Bežični (LIGHTSPEED; USB-C za punjenje)
- Programabilni gumbi:Programabilne tipke (točan broj nije naveden; profesionalni esports raspored)
- RGB rasvjeta:RGB osvjetljenje (LIGHTSPEED e-sportski miš; RGB je impliciran, ali nije detaljno opisan)
- Kompatibilne platforme:PC, Mac, Chromebook (Windows 10+, macOS 12+, Chrome OS)
- Težina:280 g (težina artikla kako je navedena; uključuje ambalažu u opisu)
- Dodatna značajka:Senzor HERO 2
- Dodatna značajka:Do 8000 Hz
- Dodatna značajka:LIGHTFORCE hibridni prekidači
Razer Basilisk V3 Pro bežični prilagodljivi gaming miš
Seriozno gaming počinje onog trena kad miš prestane biti “još jedan komad plastike” i postane produžetak ruke. Razer Basilisk V3 Pro je točno taj tip miša — onaj koji nakon par sati igranja više ni ne registriraš, ali ti rezultati na rank ladderu itekako to osjete.
Prvo što ćeš primijetiti: oblik. Nije neutralan, nego baš “desnoruki”, s lijepim osloncem za palac. Ja ga vozim na pola puta između claw i palm gripa i nakon 4–5 sati Valoranta nemam onu klasičnu “bol u korijenu palca” koju sam imao s manjim, simetričnim miševima.
Senzor Focus Pro 30K je priča za sebe. To nije samo brojka za marketing — to je onaj trenutak kad povučeš micro‑flick na 240 Hz monitoru i sve stane točno gdje si htio. Radi čak i na staklenom stolu; isprobao sam u jednom Airbnb‑u bez mouse pada i… preživio večer kompetitivnog CS‑a.
Bežična veza preko HyperSpeed Wireless? Latencija ti je praktički na razini žičanog miša. Ako igraš turnire ili scrimove, nećeš tražiti kabel “za svaki slučaj”. Jedina stvar na koju moraš paziti je punjenje — najbolje ga je baciti na dock čim odeš po vodu ili kavu.
Prednosti
- ergonomija odlična za duže sesije
- 13+1 programabilna tipka – macro za ult, melee, ping, sve stane
- precizan senzor i na problematičnim podlogama
- Chroma RGB s 13 zona, lako uklopiš u postojeći Razer setup
Nedostaci
- dosta je težak ako voliš ultralight miševe
- cijena ide u viši rang (računaj oko 150–180 € ovisno o dućanu)
Ako tražiš miš za ozbiljno ranganje, a ne za “tu i tamo jedan meč”, Basilisk V3 Pro je onaj tip hardvera koji kupiš jednom i zaboraviš na nadogradnju barem par sezona.
- DPI (rezolucija senzora):Do 30 000 DPI (senzor Razer Focus Pro 30K)
- Vrsta veze:Bežični (Razer HyperSpeed; podržava 8 kHz s dodatnim priključkom/prilagodnikom)
- Programabilni gumbi:13+1 / 10+1 programabilnih tipki (softverski konfigurabilne)
- RGB rasvjeta:Razer Chroma RGB (13 zona + donje osvjetljenje, 16,8 milijuna boja, integracija s igrama)
- Kompatibilne platforme:PC, Mac (Windows, macOS)
- Težina:112 g
- Dodatna značajka:HyperScroll nagibni kotačić
- Dodatna značajka:13-zonska Chroma rasvjeta
- Dodatna značajka:Sposoban za 8 kHz
Logitech G203 gaming miš s LIGHTSYNC RGB osvjetljenjem
Tražiš miša koji neće progutati pola plaće, ali svejedno želiš nešto na što se možeš osloniti u rankedu? G203 je otprilike to — ništa “wow”, ali zato pouzdano, brzo i dovoljno precizno da te ne živcira.
Sensor ide od 200 do 8.000 DPI, što ti u praksi znači da ga možeš prilagoditi baš svom stolu i načinu igranja. Ja recimo imam pet DPI profila — jedan spor za snajpanje u CS-u, jedan brži za Valorant, pa još jedan “ludi” za kad mi se ruka već skroz razigra. Prebaciš DPI usred meča i ne razmišljaš više o tome.
Šest tipki je klasična priča: lijevi, desni, kotačić, DPI gumb i dvije bočne. Sve se to štelaputem Logitech G HUB-a. Tamo si namjestiš makroe, mute za Discord, pauzu za Spotify… jednom kad posložiš, zaboraviš da softver uopće postoji.
Težina od 85 g je taman. Nije ultralight kao oni perforirani “švicarski sir” miševi, ali nije ni cigla. Klikovi su čvrsti, s onim jasnim “klik” koji čuješ i osjetiš pod prstom — nema muljavog osjećaja.
A RGB? LIGHTSYNC ti daje onu klasičnu priču: 16,8 milijuna boja, valovi, pulsiranje, sync s tipkovnicom. Ako voliš da ti se desk šareni, super. Ako ne, ugasiš i gotovo.
Prednosti (plus što me osobno kupilo)
- precizan senzor i više DPI profila za razne igre
- lagan, ali robustan — lako se navikne ruka
- G HUB dopušta prilično ozbiljnu prilagodbu tipki
- cijena je uglavnom “normalna” za gaming periferiju (često akcije oko 20–30 €)
Nedostaci (da ne ispadne bajka)
- nije za one koji žele ultralight ispod 70 g
- kabel nije najmekši na svijetu — mouse bungee dosta pomaže
- oblik je više za manje/srednje ruke; ako imaš “lopatu”, možda ti neće leći
Ako želiš nešto što radi posao, a da ne razmišljaš previše o specifikacijama i marketingu — G203 je vrlo siguran izbor za desktop koji živi od gaminga, ali i od svakodnevnog rada.
- DPI (rezolucija senzora):igrački senzor od 200 do 8.000 DPI
- Vrsta veze:Žičani USB (s električnim kabelom)
- Programabilni gumbi:6 programabilnih tipki
- RGB rasvjeta:LIGHTSYNC RGB (16,8 milijuna boja, efekti valova boja)
- Kompatibilne platforme:Mac, PC (OS: macOS naveden; korišten na računalima)
- Težina:85 g
- Dodatna značajka:Klasični raspored s 6 gumba
- Dodatna značajka:Pet ugrađenih DPI koraka
- Dodatna značajka:Mehaničko zatezanje opruge
Turtle Beach Kone II RGB ergonomski gaming miš
Ako voliš miša koji je lagan, ali se ne osjeća kao plastična igračka s kioska, ovaj Turtle Beach Kone II RGB je stvarno zanimljiva zvjerka. Oko 90 g — taman da ruka leti po podlozi, a opet imaš osjećaj da držiš “pravi” komad hardvera, ne Kinder jaje.
Senzor ide do 26.000 DPI. Zvuči kao marketinški bingo, ali u praksi znači: možeš ga spustiti na ultra-nizak DPI za CS2 “pixel-peek” ili ga nabrijati do ludila za brze RTS scrollove, Diablo buildove i sve te 2025 grind klasike. Bitno: sve se da fino uštimati, nije “all or nothing”.
Sedam fizičkih tipki, ali do 23 programabilne funkcije. Tu postaje zanimljivo. Ja sam, recimo, na bočne tipke stavio:
- melee,
- ping,
- quick-buy u Valorantu.
Nakon toga kad sjednem na tuđi setup, osjećam se kao da mi netko veže jednu ruku.
Prednosti (one koje se odmah osjete)
- Lagan, ali čvrst – ne škripi, nema onaj šuplji “budget” osjećaj.
- Precizan senzor – kad jednom navikneš tracking, teško se vraćaš na starije modele.
- Dosta tipki bez da izgleda kao svemirski brod – ergonomija je normalna, nije MMO cigla.
Mane (da, ima ih)
Nije sve med i mlijeko. Ako:
- voliš ultra lagane miševe ispod 60 g, ovaj će ti možda djelovati “teži nego što treba”.
- imaš manju šaku i claw/fingertip grip, ergonomija može biti mrvicu “prenapuhana” — više je za palm grip i srednje/veće ruke.
Moj savjet: ako si negdje u Zagrebu ili Splitu i imaš priliku, odi u dućan, primi ga u ruku na 30 sekundi. Kod miša se odluka često donosi u tih prvih pola minute — sve poslije je finese u softveru.
- DPI (rezolucija senzora):Optički senzor do 26 000 DPI
- Vrsta veze:Žičani USB Type-A (s električnim kabelom)
- Programabilni gumbi:7 fizičkih tipki, 23 programabilne funkcije
- RGB rasvjeta:RGB osvjetljenje (Kone II ergonomski RGB gaming miš)
- Kompatibilne platforme:PC (Windows, macOS, Linux)
- Težina:~90,7 g
- Dodatna značajka:4D kotačić za pomicanje
- Dodatna značajka:23 programabilne funkcije
- Dodatna značajka:prekidači s 100 milijuna klikova
Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri odabiru gaming miševa
Kad biraš gaming miš, trebaš razmisliti o tome koliko precizno prati tvoje pokrete (kvaliteta senzora i DPI), koliko brzo šalje ulaze tvom računalu (latencija žičnog naspram bežičnog), te kako se njegova veličina i težina uklapaju u tvoju ruku tijekom dugih sesija. Trebao bi također obratiti pozornost na raspored i broj tipki kako se ne bi morao neugodno istezati usred borbe, i pobrinuti se da su sami prekidači ocijenjeni na mnogo klikova, budući da se jeftini prekidači mogu pokvariti baš kad ti krene dobro. Kako budemo prolazili kroz ove čimbenike jedan po jedan, vidjet ćeš kako svaki izbor — ponekad i mala prilagodba — može dovesti do stvarne, primjetne prednosti u tvojim igrama.
Preciznost senzora i DPI
Preciznost nije nikakva čarolija. To je samo pitanje koliko dobro tvoj miš prevodi mikropokrete ruke u mirno, predvidivo kretanje kursora. Ako ti “bježi glava” u FPS‑u, nije nužno do tebe — često je do senzora.
DPI (ili CPI, ista stvar za nas smrtnike) samo kaže koliko će se pikselâ pomaknuti kursor kad pomakneš miš za jedan inch. 800, 3.200 ili 26.000 DPI… to su samo razine osjetljivosti. Veće brojke ne znače automatski bolji aim, samo znače da će ti kursor letjeti po ekranu od najmanjeg trzaja. Nekad zgodno, često naporno.
Jednom sam na brzinu spojio novi miš (mislim da je bio Logitech G Pro X Superlight 2), ostavio ga na tvorničkih 3.200 DPI i ušao u CS2. Nisam mogao pogoditi ni vrata, a kamoli glavu. Spustio sam na 800 DPI, malo digao sensitivity u igri — odjednom ruka mirna, flickovi prirodni. Nisi loš igrač, samo te hardver zna izdati.
Prednosti dobrog senzora
- glađe praćenje bez trzaja i “skokova”
- nema čudnih ubrzanja kad brzo zamahneš
- lakše pogoditi mikro‑pokrete u dizajnu, videu, Excelu…
Mane lošeg podešavanja DPI‑ja
- previsok DPI → osjećaš se kao da voziš auto sa živčanim volanom
- prenizak DPI → ruka ti radi maraton po podlozi
Ako biraš miš 2025., gledaj moderne optičke senzore (Hero, Focus, PAW3395…), a ne samo ogromne DPI brojke na kutiji. Bitno ti je:
- pouzdan tracking bez predikcije i agresivnog “peglanja”
- mogućnost spremanja više DPI profila (npr. 800 za igre, 1.600 za posao)
- tipka za brzu promjenu DPI‑ja kad ideš iz Excela u Valorant u dvije sekunde.
I onda fino sjedne: ti, miš, podloga — i kursor koji se ponaša kako tvoja ruka kaže, a ne marketing.
Žična vs bežična latencija
Kad jednom središ DPI, senzor i grip, sljedeći krivac za promašene headshotove vrlo često je — kašnjenje. Taj mikro trenutak između pokreta zgloba i onoga što se zaljulja na ekranu. Tu dolazimo do vječne rasprave: žičani vs bežični.
Ja sam dugo tvrdoglavo igrao samo na žici. Stari Zowie, debeli kabel, pola stola pod mousepadom. Zašto? Jer je signal išao “gola žica” → PC, bez antena, pairing-a i ostalih cirkusa. Latencija stabilna, nema iznenađenja, nema dropova kad susjed upali mikrovalku.
Onda su stigli ozbiljni bežični modeli. Logitech G Pro X Superlight, Razer Viper V3 Hyperspeed, pa čak i neki Glorious i SteelSeries modeli… 2.4 GHz dongle, polling 1000 Hz, a kašnjenje u jednoznamenkastim milisekundama. U praksi — ako je dongle dobro postavljen — osjeća se gotovo kao žica. *Gotovo.*
Problem nastaje kad:
- staviš dongle iza kućišta, pod stol
- imaš Wi‑Fi ruter, Bluetooth slušalice i još tri bežična uređaja
Tad kreće loterija s interferencijama.
Žica – pros & cons
Prednosti:
- stabilniji ping ruke do kursora
- nema baterije, nema punjenja
- manje šanse da nešto “štucne” usred clutcha
Mane:
- kabel se kači za rub stola
- bez dobrog bungeeja osjetiš otpor
Bežični – pros & cons
Plus: sloboda pokreta, torbica, LAN party, kauč, nema natezanja kabela.
Minus: ovisiš o bateriji, donglu i radijskom “moru” oko sebe. Bluetooth? Za kompetitivnu igru ga jednostavno preskoči. Sporiji je i često nestabilniji.
Praktičan savjet za kraj:
postavi miš na 1000 Hz (≈1 ms), stavi dongle što bliže mišu (USB produžni ako treba) i testiraj u svojim normalnim uvjetima — isti USB portovi, ista mreža, isti setup. Tvoj aim će ti vrlo brzo javiti što mu više paše.
Težina i ergonomija
DPI i RGB su ti gaming ekvivalent spojlera na Golfu dvojci — fora, ali neće te spasiti kad ti zglob počne gorjeti usred ranked maratona. Prava priča počinje kod težine i oblika.
Ja sam godinama vrtio 120 g kocku od miša i pitao se zašto me nakon dva sata CS‑a boli podlaktica. Kad sam prešao na nešto lakše, oko 70 g (tipa Glorious Model O ili Xtrfy M8), prva stvar koju sam skužio: manje zamora, lakši flickovi, manje “cementa” u ramenu.
Lakši miševi (60–90 g) su ti sprinteri — savršeni za Valorant, CS2, bilo što gdje stalno trzkaš nišan. Teži (100–140 g), kao Logitech G502 ili neki stariji “tenkovi”, daju mirniji tracking i više kontrole kod sporijih, preciznih pokreta.
Ono gdje ljudi najčešće fulaju je grip.
Ako si palm grip, trebaš “puniji”, viši miš — nešto što ispuni dlan, kao Zowie EC2 ili Razer DeathAdder. Claw grip traži kraći, agresivnije zakrivljen profil. Fingertip? Tu vrijedi pravilo: što manji i lakši, to bolje, da ga možeš “štipati” vrhovima prstiju bez napora.
Prednosti dobro pogođene težine i ergonomije
- manje naprezanja tetiva i podlaktice
- stabilniji aim kod duljih sesija
- manje nesvjesnog “stiskanja” miša
Minusi lošeg odabira
- bol u zglobu nakon 1–2 sata
- mikro-teturanje pri nišanjenju
- brže odustajanje, ne zato što si loš, nego jer te tijelo sabotira
Praktično: izmjeri šaku (duljina od vrha srednjeg prsta do dna dlana, širina preko zglobova) i usporedi s tablicom proizvođača. Obrati pozornost i na balans — front‑heavy ili rear‑heavy mijenja osjećaj pri podizanju, pogotovo ako često “resetiraš” miš.
I da, tekstura je podcijenjena — gumirane stranice ili hrapava plastika znače manje klizanja i manje grčenja prstiju. Doslovno ti kupuju još jedan game bez bolova.
Raspored i broj gumba
Kad posložiš težinu i oblik, sljedeća stvar koja ti doslovno može spasiti meč ili ti razbiti živce su tipke. Ne broj na kutiji, nego *kako se stvarno osjećaju pod prstima usred ranked panike*.
Ja sam jednom igrao LoL s mišem koji je imao samo dvije bočne tipke. Fun fact: bilo je sve osim fun. Ward, trinket, aktivacija itema – sve na tipkovnici, pola gamea tražiš F-ove umjesto da gledaš mapu.
U MMO/MOBA svijetu (WoW, FF XIV, Dota 2) tražiš 7–13 programabilnih tipki. Tu pričaš o stvarnim benefitima: rotacije na palcu, macro za burst kombo, mount, pingovi… sve bez skakanja po tipkovnici. Ne zato jer “više je bolje”, nego jer ti tih par dodatnih klikova stvarno skine posao s lijeve ruke.
Za kompetitivne FPS naslove (CS2, Valorant, Apex) priča je suprotna. Tu je 3–6 tipki često *sweet spot*. Manje tipki znači manja šansa da u clutchu stisneš krivu i umjesto utilityja otvoriš neki random macro. U CS2 sam jednom umjesto smokea aktivirao media play/pause. Demo i dalje boli.
Pros & Cons rasporeda tipki
Prednosti dobro složenog rasporeda:
- bočne tipke su točno pod palcem, bez mijenjanja gripa
- gornje dostižeš bez dizanja prsta s LMB/RMB
- DPI tipke su “tu negdje”, ali ne toliko blizu da ih slučajno lupiš
Mane lošeg rasporeda:
- stalno promašuješ istu bočnu tipku u stresu
- mijenjaš hvat da bi dohvatio “onu jednu” tipku
- nemaš softver za profile, remapiranje ili gašenje tipki koje stalno slučajno pritišćeš
Praktično: traži miš s normalnim softverom (Logitech G Hub, Razer Synapse, Corsair iCUE), da možeš raditi profile po igri i ugasiti tipke koje ti sabotiraju aim. Tu se game često dobije ili izgubi, ne na DPI-u.
Vrsta prekidača i izdržljivost
Optički i hibridni optičko‑mehanički switchi su ti kao “fotoćelije” u mišjem svijetu — rade na infracrvenoj zraci umjesto klasičnih metalnih kontakata. Manje trenja, manje habanja, manje onog dosadnog debouncea kad klik jednostavno ne registrira ili registrira *dvaput*. Kod nekih Razer i SteelSeries modela to stvarno vidiš nakon godinu‑dvije — klik je i dalje čist, nema onog muljavog osjećaja.
Ali nije sve u tehnologiji, nego i u prstima.
Ako voliš “držati prst na okidaču” dok kampiraš u CS2, niža sila aktivacije i kraći hod mogu biti blagoslov i prokletstvo u isto vrijeme. Reagiraš brže, to je super za ranked, ali nakon par sati maratona zna bolno zatezati tetive oko zgloba. Ja sam jednom prešao s “težih” Omron switcheva na ultra lagane optičke i prva dva dana sam stalno slučajno pucao — svaki lagani dodir, bum, metak.
—
Prednosti
- Dulji vijek trajanja — nema klasičnog mehaničkog trošenja pa često prežive i više od deklariranih 70+ milijuna klikova.
- Stabilnija registracija — manje ghost klikova, manje dvostrukih klikova, što je zlato ako radiš u Photoshopu ili montiraš video.
—
Nedostaci
- *Osjećaj nije za svakoga* — nekima je “prelagan”, bez onog zadovoljavajućeg taktilnog klika.
- Zna se dogoditi da ti “lete metci” jer je sve presenzitivno, osobito ako dolaziš s nekog starog Logitecha s tvrđim switchevima.
Za dugotrajnu pouzdanost gledaj da miš ima barem dust‑ i splash‑resistant kućište (IP rating nije naodmet) i, kod čistih mehaničkih modela, pozlaćene kontakte. To ti je kao da staviš kvalitetne brtve na prozor — možda ih ne vidiš, ali spriječe da vlaga i prašina polako razjedaju sve iznutra.
Softver i prilagodba
Hardverski si riješio klikove i izdržljivost, ali znaš i sam — miš ti nije samo plastika i switchi. Pravi “gaming alat” nastaje tek kad ga možeš *ukrotiti* softverom, kao auto kad ga namjestiš po svom, od sjedala do radija.
Prva stvar koju gledam kod miša više uopće nije senzor, nego: ima li normalan konfiguracijski program****. Ne polurješenje, nego softver u kojem možeš:
- remapirati *svaku* tipku, ne samo one “višak” sa strane
- snimati makroe (onaj combo u LoL-u ili rotaciju u MMO-u jednim klikom)
- spremiti više profila za različite igre ili poslove
Ja, recimo, imam jedan profil za CS2, drugi za Photoshop, treći za ured. Kad sjednem na drugi komp, ne želim gubiti 20 minuta klikanjem po postavkama.
Plus strane dobrog softvera
Dobar softver ti po profilu dopušta podešavanje DPI-ja u više “stepova” — recimo 400 / 800 / 1600 / 3200 — i onda imaš posebnu tipku da usred meča prebaciš osjetljivost. Snajpaš? Spustiš. Uletiš na close combat? Digneš. Razlika je kao između parkiranja i vožnje po autocesti.
Bitno je i da taj program:
- radi glatko, bez bugova i random crashanja
- redovno dobiva updateove
- podržava tvoj OS (Windows, macOS, pa čak i Linux kod nekih)
- nudi firmware nadogradnje, jer proizvođači znaju popraviti “hitbox” i na mišu, ne samo u igri
Gdje mnogi pogriješe
Najvažnije, a ljudi to stalno preskaču: onboard memorija. Ako miš nema svoju internu memoriju, sve se veže za taj jedan PC i taj jedan softver.
Kad miš ima onboard, tvoje postavke — DPI, makroi, profili — putuju s tobom. Dođeš kod frenda, ubodeš miš, nema instalacije, nema prijave, nema cloud gluposti. Radi odmah. I to je razlika između “još jednog miša” i alata na koji se stvarno možeš osloniti.
RGB postavke osvjetljenja
Svjetleći miš na stolu može izgledati kao mali Advent u Importanneu… ili kao noćna mora kad ti ekran već prži oči. RGB je super dok ga TI kontroliraš, a ne obratno — tu već počinju pametna pitanja.
Prvo, kakav ti je stol? Ako imaš full setup s mehaničkom tipkovnicom (Logitech G Pro X, Razer Huntsman, što god), onda full‑zone RGB na mišu ima smisla: više zona, underglow, kotačić, logo… sve to može raditi “valove” boja i disati u istom ritmu s tipkovnicom i podlogom. Ako radiš u uredu ili dijeliš stol s nekim tko ne voli da sve svijetli kao Jarun na INmusicu, jedan diskretan LED oko kotačića ti je vjerojatno sasvim dosta.
Softver je drugi filter. Razer Synapse, Logitech G HUB, SteelSeries GG… svaki obećava čuda, ali realnost je:
- želiš *scenske efekte* koji reagiraju na igru (HP pada, miš pocrveni),
- jednostavno syncanje svih uređaja,
- i da ne provedeš pola subote klikanjem po menijima.
Ako program izgleda kao Excel tablica iz 2004., preskoči. Tu sam se jednom opekao — sve je bilo “RGB ready”, a efekata manje nego na starom discmanu.
✅ Prednosti jačeg RGB-a
- lakše vidiš miša u polumraku bez naprezanja
- možeš uskladiti setup u jednu paletu, da ne izgleda kao cirkus
- vizualni feedback u igrama (npr. cooldown, HP, notifikacije)
❌ Minusi (koje shvatiš tek kasnije)
- “disco mode” ti na bežičnom mišu pojede bateriju osjetno brže
- jeftiniji modeli imaju prejake, slabo difuzne LED‑ice — vidiš “točkice”, ne lijepu traku
- u malom prostoru ili noću može biti naporno za oči
Ako kupuješ bežični miš, napravi jednostavnu stvar:
prva dva tjedna vozi s jakim efektima, pa prebaci na statičnu, prigušenu boju. Vidjet ćeš na bateriji i na živcima što ti dugoročno više paše.
Kompatibilnost i brzina osvježavanja (polling rate)
Prije nego što se zaletiš na “pro” gaming miš s 26.000 DPI‑a i diskom od RGB‑a, treba riješiti jedno puno prizemnije pitanje: *hoće li se taj miš uopće normalno ponašati na tvom kompu*.
Ja sam jednom kupio miš za skoro 80 € samo zato što je izgledao “brutalno”. Na Windowsu je radio super, a na MacBooku — tri tipke i gotovo, nikakvih makroa, nikakvog fino podešavanja DPI‑a. Softver jednostavno ne postoji za macOS. Zato prvo gledaj podršku za OS:
Windows, macOS, Linux, pa čak i Chromebook. Ako proizvođač nema jasno naveden softver za tvoj sustav, vrlo vjerojatno nema ni naprednih opcija. Miš će raditi, ali kao običan uredski.
Druga stvar je povezivanje.
Žičani USB je kao stara dobra utičnica — uglaviš i vozi. Nema baterija, nema zezancije. Bluetooth je praktičan za laptop i putovanje, ali zna kasniti i “gutati” brze pokrete, posebno u FPS‑ovima. Oni 2,4 GHz wireless miševi s malim USB dongleom su zlatna sredina za gaming, ali pazi da ne izgubiš taj dongle (klasičan scenarij: LAN party, mrak, stol pun kablova…).
Pros & Cons Polling ratea
Tu dolazimo do *polling ratea* — koliko puta u sekundi miš javlja računalu gdje se nalazi:
- 125 Hz – uredu za ured, ne za CS2
- 500 Hz – već vrlo responzivno
- 1.000 Hz (i više) – za kompetitivno igranje
Viši polling rate = niža latencija, ali i veći pritisak na CPU. Ako već ciljaš 500–1.000 Hz, provjeri dvije stvari: da miš to stvarno podržava u softveru *i* da tvoj sustav (stariji laptopi posebno) ne počne “štucati” kad sve to krene usred igre.
Često postavljana pitanja
Mogu li gaming miševi s vremenom pomoći u smanjenju bolova u zapešću ili ozljeda zbog ponavljanog naprezanja?
Da, mogu. “Unca prevencije vrijedi funte lijeka.” Odabireš ergonomske oblike, manju težinu, pravilan hvat i podesivi DPI, pa tako smanjuješ naprezanje, podupireš zglob i pomažeš spriječiti dugotrajne ponavljajuće ozljede.
Koliko često trebam čistiti ili održavati svoj gaming miš za optimalne performanse?
Svoju gaming miš trebali biste čistiti jednom tjedno, a detaljno je čistiti jednom mjesečno. Obrišite kućište, uklonite nečistoće iz utora i nožica te očistite senzor. Ako se jako znojite ili jedete u blizini, čistite je češće.
Jesu li gaming miševi kompatibilni s konzolama poput PlayStationa, Xboxa ili Nintendo Switcha?
Da, mnogi gaming miševi rade na PlayStationu, Xboxu i Switchu putem USB-a ili adaptera. Ne brinite se oko složenosti – samo ćete ga priključiti, vidjeti kako vam se kursor glatko kreće i odmah osjetiti preciznu, brzu kontrolu.
Utiče li materijal podloge za miš značajno na točnost senzora i cjelokupne performanse u igrama?
Da, materijal podloge za miš materijalno utječe na točnost i performanse senzora. Primijetit ćete glađe praćenje, bolje “flickove” i dosljednija zaustavljanja na kvalitetnim platnenim ili hibridnim podlogama, dok sjajne, prljave ili neravne površine mogu uzrokovati podrhtavanje kursora, gubitak praćenja i promašene pogotke.
Koji je uobičajeni životni vijek prekidača za gaming miševe pri intenzivnoj svakodnevnoj upotrebi?
Obično traju 1–3 godine pri intenzivnoj svakodnevnoj upotrebi, poput guma na trkaćem automobilu. Klikćete desecima tisuća puta dnevno; prekidači s većom ocjenom izdržljivosti (50–80 milijuna klikova) produljuju životni vijek, ali agresivno klikanje i prašina ga skraćuju.
