Neugodan miris koji izbija iz podnog sifona nije samo estetski problem – već signal da nešto u instalacijskom sustavu nije kako treba. Možda se vodena brana isušila, možda brtva propušta, ili su se u cijevima nakupile masnoće i prljavština koje unazad šalju kanalizacijske pare u kupaonicu. Bilo kako bilo, osjećaj da kupaonica nikad nije dovoljno čista, bez obzira koliko puta obrisao pločice, frustrira.
Smrad iz podnog sifona najčešće nastaje zbog isparene vodene brane u sifonu, zapušenja organskim ostacima, oštećenih brtvi ili curenja spojeva. Rješenja uključuju zamjenu sifona, popravak brtvi, ugradnju protumirisnih uložaka, provjeru ventilacije ili čišćenje svih komponenti sustava kanalizacije.
Sretno, postoji više načina da se problem riješi – od jednostavnih čišćenja do zamjene opreme ili pozivanja stručnjaka koji će temeljno pregledati cijelu instalaciju.
1. Zamijeni cijeli podni sifon novim
Ponekad najbrži put do trajnog rješenja jest zamjena cijele komponente. Stari podni sifoni, osobito oni plastični iz devedesetih ili čak stariji lijevani, prolaze kroz godine habanja – materijal postaje krhak, brtve su tvrdokorne, a vodena brana možda više ni ne drži kako je dizajnirana.
Moderniji sifoni dolaze s poboljšanim dizajnom koji bolje zadržava vodu, a nerijetko imaju i dodatne protumirisne mehanizme. Ako je postojeći sifon već pucao ili vidljivo propušta, nema smisla trošiti vrijeme na zakrpe. Otići do trgovine građevinskog materijala, uzeti novi sifon odgovarajućeg promjera (obično DN50 ili DN70), skinuti stari i postaviti novi – može se obaviti za sat-dva rada.
Pri odabiru obratiti pažnju na materijal: inox ili kvalitetna plastika poput polipropilena izdržat će dulje od jeftine PVC varijante. Neki sifoni dolaze s ugrađenim protumirisnim uloščima ili zaštitom od glodavaca, što može dodatno spriječiti neugodnosti. Praktično svaki vodoinstalater preporučit će zamjenu umjesto beskonačnih popravaka ako je sifon zaista dotrajao – jer takvo rješenje zapravo štedi novac dugoročno.
2. Popravi ili zamijeni neispravnu brtvu sifona
Brtve su mala, neupadljiva stvar – ali kad zapnu, postaju glavni krivci za propuštanje vode i prodiranje mirisa. U podnom sifonu obično postoje dvije ključne brtve: jedna između osnovnog tijela sifona i rešetke na podu, druga između samog sifona i odvodne cijevi koja vodi prema kanalizaciji.
Kad vodena brana u sifonu lagano curi kroz oštećenu brtvu, razina vode pada ispod praga koji bi trebao blokirat mirise. Time kanal postaje direktno povezan s kupaonom – i svaki plin koji se formira u kanalizaciji slobodno putuje unatrag. Ponekad dovoljno otići do vodoinstalaterske trgovine i kupiti zamjensku gumenu brtvu promjera koji odgovara sifonu (često između 40 i 70 mm).
Postupak zamjene relativno je jednostavan: odvij poklopac ili rešetku, izvadi staru brtvu, očisti površine od ostataka sapuna ili kamenca, stavi novu brtvu i ponovo sklopi. Ako je brtva malo tvrda, može pomoći da ju na trenutak namočiš u toplu vodu – fleksibilnija je i lakše sjedne u žlijeb. U slučaju da su brtve stare, tvrde i pucaju na dodir, ne treba ih ni pokušavati spasiti – odmah nova.
Nekad se dogodi da izvorna brtva uopće nije bila postavljena kako treba, pa propuštanje postoji od prvog dana – samo nitko nije primijetio dok se smrad nije pojačao. Tu više nije riječ o starosti, već o nekvalitetnoj izvedbi radova. U svakom slučaju, ispravna brtva ključ je hermetičkog zatvaranja i održavanja vodene pregrade.
3. Saniraj puknuće ili curenje spojeva cijevi
Puknuće ili curenje na spojnim mjestima cijevi može biti skriveni izvor problema. Dok se manji procjepi možda ne vide golim okom, dovoljni su da propuste i zrak i vlagu – a s njima i mirise iz kanalizacije.
Pojavom fine pukotine na spoju između sifona i kanalizacijske cijevi, vodena brana može ostati netaknuta, ali miris prolazi uz rub cijevi, zaobilazeći sustav zaštite. To je posebno čest problem kod starih zgrada gdje se koristila kombinacija različitih materijala – npr. plastični sifon na staru lijevanu kanalizaciju – a prijelaz nikad nije bio pravilno brtvljen.
Prema nekim procjenama, oko 20–30% prijavljenih problema sa smradom u kupaonicama zapravo potječe od loše spojenih ili oštećenih cijevi, a ne od samog sifona. Kad se dogodi puknuće, potrebno je očistiti okolinu spoja, osušiti sve površine, po potrebi prenijeti spoj malo više ili niže kako bi cijev bila stabilnija, pa koristiti odgovarajuće brtvilo (silikon za sanitarije ili gumena zaptivka s obujmicom).
U težim slučajevima – kad je cijev duboko u zidu ili betonskom podu – sanacija može biti kompleksnija. Ponekad treba razbiti dio poda, zamijeniti cijelu dionicu cijevi, pa ponovno zatvoriti i popločiti. Manje investicije tu obično nema smisla – jer nekvalitetno zakrpljen spoj ponovno će puknuti za nekoliko mjeseci.
Ako nisi siguran postoji li procjep, možeš napraviti jednostavan test: zatvori odvod, napuni ga vodom do ruba, ostavi nekoliko sati i provjeri hoće li razina pasti. Ako pada brže nego što isparava, vjerojatno postoji curenje negdje na liniji.
4. Ugradi protumirisni uložak u podni sifon
Protumirisni uložak djeluje kao dodatna barijera između sifona i kanalizacije – funkcioniše na principu nepovratnog ventila ili membranskog zatvarača. Čak i ako vodena brana nestane zbog rijetke uporabe ili povećanog podtlaka u sustavu, uložak mehanički blokira prolaz plinova.
Obično se radi o silikonskoj ili gumenojlopti, klapni ili lamelastoj membrani koja se montira u sam sifon ili u cijev neposredno iza njega. Kad voda teče, pritisak ju otvori i omogući prolaz: kad nema protoka, zatvarač pada natrag ili se napinje i hermetički zatvara otvor. Takvi mehanizmi posebno su korisni u objektima gdje kupaonice stoje duže prazne – ljetne kuće, poslovni prostori koji nisu stalno u uporabi, gostinjske sobe.
Cijena protumirisnog uloška kreće se između 10 i 40 eura, ovisno o modelu i proizvođaču. Ugradnja je prilično jednostavna: sifon se rastavi, uloži se u predviđeni dio ili direktno u odvodni kanal, pa se sklopi natrag. Nemoj zaboraviti provjeriti je li promjer uloška kompatibilan s sifonom – inače može doći do začepljenja ili lošeg protoka.
Neki instalacijski majstori skeptični su prema ovim dodacima, tvrdeći da pravilno održavan sifon i redovita uporaba dovoljna je zaštita. Ipak, u praksi se pokazalo da uložak može biti spasonosna mjera kad su okolnosti nepovoljne – slaba ventilacija, dug period bez korištenja ili česte fluktuacije tlaka u kanalizacijskom sustavu. Ako već trudiš se održavati sifon čistim, ali smrad svejedno povremeno proviri, protumirisni uložak može biti ta finalna crtica koja ga zaustavlja.
5. Postavi dodatnu ili zamijeni nepravilno postavljenu ventilaciju
Ventilacija igra veliku ulogu u upravljanju tlakovima unutar kanalizacijskog sustava. Kad sustav nema odgovarajuću ventilaciju, stvara se negativan tlak koji može isisati vodu iz sifona – ili pozitivan tlak koji tjera plinove natrag kroz sifon u prostoriju.
U većini zgrada kanalizacijski stubovi ventilirani su kroz krov, omogućavajući stalnu izmjenu zraka i izjednačavanje tlakova. Međutim, starije zgrade ili zgrade s naknadnim preinakama često nemaju pravilnu ventilaciju – ili ju imaju, ali je djelomično zapušena lišćem, ptičjim gnijezdima ili drugim materijalima.
Ako se smrad pojačava nakon što netko u susjednom stanu ili u zgradi spusti vodu ili koristi WC, vrlo je vjerojatno da je problem u ventilaciji. Negativan tlak nastao brzim protokom vode povlači zrak iz sifona – uključujući tvoj – i remeti vodenu branu. U takvim slučajevima najčešće rješenje je montaža ventilacijskog ventila (aeratora) na kanalizacijsku cijev, koji automatski uvlači zrak kad je potrebno, ali ne propušta mirise unatrag.
Ti ventili koštaju između 15 i 50 eura, a mogu se ugraditi u razne pozicije – idealno negdje iznad razine sifona, na vertikalnom dijelu odvoda. Neki vodoinstalateri rade i dodatnu ventilaciju kroz zid, spajajući je na vanjsku fasadu – to pomaže u zgradama gdje je sustav jako star i uska cijev ne može disati koliko treba.
Provjeri i postojeću ventilaciju: ako je u kupaonici mali ventilator ili ventilacijski kanal, očisti ga i isprobaj radi li pravilno. Ponekad je dovoljno poboljšati protok zraka u prostoriji da se smanji relativna vlaga i koncentracija mirisa – čime se problem barem ublažava dok se ostalo ne sanira.
6. Rastavi sifon, detaljno očisti sve dijelove i vrati na mjesto
Kada zaista hoćeš znati što se događa u sifonu, nema boljeg načina od rastaviti ga i pogledati iznutra. Masnoće, vlasi, sapunski talozi, ostatci šampona i kondicioner – sve se s vremenom lijepi na stijenke, stvarajući ljepljivu masu u kojoj bakterije veselo rastu i proizvode sumporvodični plin.
Da bi rastavio sifon, prvo zatvori dovod vode ako postoji zasebni ventil. Stavi posudu ili krpe ispod sifona kako bi uhvatio ostatke vode. Odvij poklopac, izvadi rešetku i polako odvij brtve ili prstene koji drže sifon zajedno. Svaki dio temeljito isperi vrućom vodom, koristi četku za pranje boce ili čak staru četkicu za zube da dođeš do sitnih žlijebova i kutova.
Za tvrdokorne naslage, neki koriste mješavinu sode bikarbone i octa – stavi sodu u dio sifona, zalij octom, ostavi da pjeni nekoliko minuta, pa isperi. Ova kombinacija pomaže razbiti masne naslage i neutralizira mirise. Neki dodaju i malo limunske kiseline ili klorovog preparata, no treba biti oprezan s klorom na plastici – prekomjerna koncentracija može oštetit materijal.
Bitno je ne zaboraviti ni žljebove za brtve – tu se često skriva najveća prljavština. Koristi štapiće za čišćenje uši ili tanke četkice, izvuci sve ostatke i dobro isperi.
Kad su svi dijelovi čisti i suhi, sklopi sifon natrag pažljivo provjeravajući da je svaka brtva na mjestu. Preporuka je dodati tanki sloj silikonske paste po rubu brtve – olakšava montažu i poboljšava brtvljenje. Na kraju napuni sifon čistom vodom i provjeri propušta li. Ako je sve u redu, smrad bi trebao nestati već nakon par sati.
Ovaj postupak nije naročito kompliciran, ali zahtijeva strpljenje. Ako se nikad prije nisi bavio rastavijanjem instalacija, možda na početku bude malo konfuzno – no većina modernih sifona dizajnirana je za jednostavnu demontažu bez alata ili samo s običnom šarkom ili ključem.
